Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9769
Blog
petak, siječanj 1, 2010


Sretna vam , i neka vam ljubav ona prava ljudska utire pute , neka vas zloča i zloba obilazi a ljubomora zaboravi vašu adresu . Preispitajte svoje propuste i pogreške , slavite pobjede i uspjehe iz prethodne i usmjerite cijeli svoj život na put sreće ljubavi , razumijevanja i uspjeha . Jer život je toliko kratak i toliko brzo prođe da je šteta potratiti ga u pronalaženju tuđih pogrešaka i slavljenju tuđe boli . Budite sretni i veseli i živite život punim plućima
zivotjerijeka @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 31, 2009
Nisam dugo bila tu , ljeto je bilo pakleno , gužve po kući , apartmani uh konačno i to je na završetku . Prošlu subotu mi se udala najmlađa kčer , i taj dan mi je bija jedan od najsretnijih u životu. Želim joj svu sreću ovoga svita i brak prepun ljubavi i razumjevanja , drugo dolazi samo po sebi . Kad sam je gledala u vjenčanici srce mi je htjelo iskočiti, koliko je bila lijepa .
       Draga moja helena , budi sretna kao što si sada cijeli svoj mali život,

                    MILA   ( helena)

 

Gledam ti pogled…..vidim tvoju dušu,

Oči tvoje sjetne su…..ali sretne ,

Jedna zraka sunca …u njima svijetli,

Jedan tračak sreće ….u njima zrači.

 

Znam dušo …nije lako ….

Život nije iscrtana knjiga….

Pruža ti suze , smijeh , tugu , veselje .

Prepun je trnja …ali i osunčanih staza .

 

Znam jaka si dušo ,,,,,,,, imaš snagu žene ,

Koja zna što želi … i za to se bori …

Pronašla si stazu , osunčanu suncem ,

I koraci tvoji ….znam odlučni biće,

 

Srce ti je snažno ,,, duša ti je čista ,

Odlučnost iz srca ..utire ti  pute,

 I nijedna snaga  olujne nevere ,,

 Ne može ti ništa ………

Jača si od  stijene.

zivotjerijeka @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 19, 2009

       SJAJ LJUBAVI

 

Vidiš li u daljini dugu??

Kako sjaji u tisuću boja,

Vidiš li polje posuto potočnicama,

Tako su nježne i krhke…poput života.

 

Vidiš li u daljini planinu ??

Kako prostire svoje skute u dolinu,

Vidiš li potok što vijuga preko livade ,

Umivajući njene krajeve bistrom vodom .

 

Vidiš li nebo posuto oblačcima,,

Bijelim i paperjastim poput pamuka ,

Vidiš li sunce …kako sije .

 

Pogledaj u nebo i poželi nas ….

Kako trčimo zagrljeni ispod duge ,,

Držiš me za ruku ,a u drugoj ,, cvijeće

Koje si ubrao , samo za mene ,

Svaki taj cvjetić , tvoji su prsti dotakli ,,

Svaki taj cvjetić , usnama ću cjelivati ,

 Na grudi ih staviti ,,u noćima teškim,

 U noćima  tmurnim i samotnim ….




 

zivotjerijeka @ 02:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009

                Simfonija ljubavi

 

Stajala je na vratima sobe,

Njena sjena ,

 pod prigušenim svijetlom …

samo se nazirala pod svilom,

koja je obavijala njeno tijelo…

i lagano lelujala na povjetarcu,

 

Priljubljujući se uz vlažnu kožu,

isticala dijelove tijela ,,,

Koje je budilo najdublje osjećaje ,

želju da je zagrli, priljubi uz svoje tijelo,

i nikada više ne ispusti iz ruku .

Palila mu je osjetila baš onako ,,,

duboko i senzualno…

Želio ju je jako , strasno i  divlje…

Da osjeti njene drhtaje , meku kožu ..

Poput baršuna,, poput najfinije svile.

Da osjeti njenu želju , strast koju može ..

I želi podariti baš njemu .

Njegov pogled klizio je siluetom ,

zadržavao se na dijelovima koji su …

Izdajnički izvirivali ispod svile …

Mamili svojom putenošću…

Izazivali u njemu buru osjećaja,

 

Znala je da ga izaziva ,,,

željela je u njegovim očima vidjeti,

želju , strast,,,, čežnju..

Da njegovo tijelo reagira,

baš onako kako to ona želi,, ludo i divlje

Da je poželi baš ovakvu.. sad… uvijek

zauvijek……….

 

zivotjerijeka @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 2, 2009

              OTOK SREĆE

 

Putujem mislima daleko ,visoko …

Beskrajne visine , ogromne daljine ,

Tražim jedan mali , lijep ,,prelijep otok .

 

Tražim oazu u kojoj je vrijeme stalo ,

U kojoj ptice pjevaju stoljetni pjev,

Gdje ogromni divovi kriju sunce,

A njihove široke grane štite od kiše.

 

Tražim rijeku usred otoka ,,,,

Čiji slapovi miluju kožu , hlade je

Njene kapljice ispiru čežnju ,

I bude nešto prelijepo bezvremensko ,, čisto

 

Tražim otok ….. tražim raj … i znam

Negdje postoji … svijet …nedirnut ,,

Bez zlobe ,,,,,ljubomore ,, i  zla ….

Na kojem se dan i noć izmjenjuju ,,

uz cvrkut ptica i zvuk valova .

zivotjerijeka @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009
U zadnje vrijeme sam bila malo lijena obilaziti druge blogere Vjerojatno me malo ulovila zimska monotonija , neznam inače nisam takva . Bitno je da sam se danas uputila u obilazak , da ipak vide da mislim na njih , da im ostavim pozdrav . Jedna meni draga blogerica napisala je članak o korizmi ,u velikoj je nedoumici čega se odreći . Potakla me na razmišljanje i stvorila u meni brdo nedoumica . Zapravo ja se nikad ne odričem ničega u korizmi , neznam možda nemam navike ili ne smatram da je to potrebno jer ako se trebam čega odreči to mogu uvijek . A vjera se ne iskazuje u tim malim sitnicama , zapravo mislim da se odričemo na krivi način . Te priče odrekla se kolača , mobitela , televizije i slićno pomalo me frustriraju . Čega su se nakad davno ljudi odricali , kad nije bilo svih tih današnjih razloga za odricanje , što su im bili motivi ,.
    Zar nebi bilo iskrenije odreći se jutarnje špice u nedjelju i otići redovno na misu , odreći se svog slobodnog vremena koje provodimo uz komp ili tv ili jednostavno spavamo izmoreni od dana koji je iza nas , i to vrijeme provedemo sa djecom . Oni nas trebaju a nemaju nas . Dan im počinje odlaskom u školu ili vrtić i to su trenuci naše panike da ne zakasnimo na posao jel ionako uvijek zaspemo do zadnjeg trena i onako nervozni ih potežemo po ulici ,tramvaju do auta a oni jadničci još pospani ni ne svaćaju što se dešava .Posvetimo im te naše trenutke , otiđimo sa njima u kino ali sami ne sa još dvije tri prijateljice da imamo sa kime klafrati , u pauzi filma popričajmo sa njima popijmo sok koji oni vole , odvedimo ih u nedjelju na misu , poslije na koji kolač , popodne do nekog parka i sa njima se ljuljajmo na klackalici i smijmo se veselimo ,,imamao čemu---- bog nas je vidio i poklonio nam ljubav ..........trošimo je na njih oni to zaslužuju ,, uveće ugasimo televizor igrajmo čovjeće ne ljuti se ili magarca , pročitajmo im pokoju lijepu knjigu .......... živimo korizmu u duhu ljubavi i vjere

zivotjerijeka @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 1, 2009
                                                   KUŽINA

 Stara kužina palenton vonja
još broncin visi niz garave lance
priča mi priću o mojoj noni ....
što kosti je ovdi svijati znala
kuhajuč obid svojoj ćejadi .

Gradelele stoju na ruzinom čavlu
i ka da velu , skini me doli
na vatru me metni
dvi tri srdele i domaćeg kruva
u toću od uja nek žar zarumeni .

Plamen što grli čađavi komin
dok vani bura fijuće snažno
i svom silinom maslinu lomi
a grane njene stenju pod snagom.

Sve me to vodi u prošlost daleku
dok komin je bija obitelj i dom
dok ćejad je sritna sa kruvom u ruci
pivala pisme do kasno u noć

zivotjerijeka @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009
U nedjelju mi je bio rođendan , dosad sam ga uvijek slavila u društvu svoje mnogobrojne familije . Izuzev mojih djevojčica koje su  uvijek uz mene , tu bi se našla cijela uža familija ,nas petnaestak. Ja bi napravila peku , teletinu ili tako nešto , napekla kolaća i svi bi bili sretni , dobro bi se najeli pojeli poslije još kolaća i popili kavu i svak na svoju stranu . Ja bi ostala kraj šporkoga suđa ,, opet sama , rezumirajući taj slavan ručak ,,,, ostajala bi prazna , ispušena poput lopte koja se rasparala na oštar kamen . Uvijek bi se iznova pitala , čemu sve to ......
       Ove godine sam prvi puta napravila rez,  otputovala u Zagreb i okupila sve drage mi forumaše i forumašice  da zajedno proslavimo taj moj i meni tako poseban dan , ipak je i broj bio povelik i okrugao .Nisam mogla bolje napraviti , svi meni dragi ljudi veselili su se samnom od srca , pjevali , plesali ,bili sretni zajedno samnom . Veće je proletjelo kao munja , toliko smijeha i sreće u mojim očima davno nije bilo ,,,  moje je srce bilo prepuno . Sad kad je sve prošlo ja sam  sretna , ispunjena ..... osjetila sam što znači prijatelj .
    Zato hvala vam dragi moji što ste jedan trenutak mog života na zemlji učinili posebnim  i nezaboravnim , ne osječam prazninu , naprotiv puna sam ,,,,prepuna lijepih sjećanja , moje je srce prepuno ,,,,,,,,,,,  hvala vam prijatelji moji.

zivotjerijeka @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2009

  JEDNOM

Jednom kad sunce prestane sjati

Kad miris mog tijela u zaborav ode ,

Kad shvatiš… da sjena mog lika… ne postoji  više .

 

 

Zapali sviću , probudi snove ,

Neka plameni jezik ka nebu poleti  ,

Pronađe mene u poljima cvjetnim

Da samo još jednom  protrčim dugom .

 

 

U svemir rasprši sve naše snove ,

Sve lijepe trenutke što prošli smo skupa

Svu ljubav što stvori magija tijela,

Osmijeh što nekad znao si naći

Pogledom svojim u dnu srca moga .

 

 

A ja ću treperit u sazviježđu orla,

Kao  feniks  što vatrom iznova se budi

Palit ću iskre , osvijetlit ti pute ,

Da vrijeme kad dođe …..možeš me naći.

 

 

Dvije će zvijezde zasjat tad snažno,

Svemir će njima premalen biti,

Jer  ljubav što davno , spoji ih snažno

Sjaji sad snagom beskrajne noći .

 

zivotjerijeka @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 15, 2009

   Ni sam ne zna  kako se vratio kući, cijeli taj put koji mu se činio uzaludan prošao mu kao u nekoj magli . Sa grčem u želucu , sa boli koju nikako ne može odagnati prolazio je kroz život .Nije si mogao oprostiti što joj nije prije prišao , što joj nije rekao koliko je voli , koliko mu je potrebna .  Godine su tekle u tuzi i samo optuživanju, zaposlio se u jednoj velikoj privatnoj firmi na dobro plaćenom položaju, postao je priznati stručnjak u struci i život mu je trebao teći kao po koncu , trebao je biti zadovoljan i sretan ,ali tuga što ga svakodnevno gušila  nije mu dozvoljavala da diše punim plućima . Postao je cinik , vječno tmuran i neinteresantan tip od kojega su se svi sklanjali . Širio je oko sebe neku negativnu energiju , neku oholost koja se rodila u njegovoj provaliji osjećaja . Vječito sam sa svojim mislima prolazio je kroz život ne primjećujući svijet oko sebe , sam za šankom nekog noćnog bara  pokupio bi usput neku naivnu djevojku da bar na trenutak istisne iz sebe svu gorčinu koja ga je uništavala . Da bar na trenutak osjeti da je živ , da diše . Veze na dulji rok nisu dolazile u obzir , bojao se osjećaja  ….. bojao se izgubiti nju , da ne izblijedi iz njegovih misli ,da ne ode u zaborav . U takvom svom bauljanju kroz život i oženio se onako usput , bila je dobra prilika , nije mu bilo važno dali je voli …pa zar je to bitno , on ionako ne može dati više nikome ljubav . Njegovo je srce davno poklonjeno i nema mjesta za novu ljubav .Takav brak mu je odgovarao , nije ugrožavao njegovo ranjeno srce , nije trebao davati … samo je uzimao surovo i beskrupulozno sve oko sebe . Godine su mu donijele i dvoje prekrasne djece , dva anđela koji su pomalo topili led oko njegova srca . Jedina utjeha njegova života ,jedina svjetla zraka sunca , satima bi sjedio u njihovoj sobi i promatrao ih kako spavaju . Znao je da jedino zbog njih živi i diše , da su mu oni poticaj za život , da ujutro ustane i pođe na posao . Posvetio se u potpunosti djeci pokušavajući im pružiti sve što je potrebno . Uživao je u zajedničkim izletima u njihovim rumenim obrazima koji pucaju od smijeha , promatrao ih kako rastu  učio ih prva slova i brojke , živio je sa njima i za njih .

   Nagli zvuk mobitela trgnuo me iz razmišljanja ….. bože pa ja sam noć provela razmišljajući o njemu , na brzinu sam se spremila i pojurila van . Previše negativne energije se stvorilo u meni , moram je izbaciti iz sebe  te pođem u dugu jutarnju šetnju uz more . Jutro je bilo predivno , sjela sam u obližnji kafić i prepustila se milovanju jutarnjih zraka sunca . U mjestu je bilo bučno , stigao je ribarski brod i tisuće galebova sjatilo se oko njega kriješteći i kradući ribu , žene se naguravaju da čim prije obave kupnju , cjenkanje za ribu , vikanje i nadvikivanje …o kako mi to jutros godi ….  Vraća me u život  u normalu , nisam navikla da živim tuđe živote , uvijek sam nastojala prelaziti preko tuđih problema i pokušavati ih prepustiti onima koji ih moraju sami riješiti . On me uvukao… ne znam ni sama kako mu je to uspjelo, u svoj život . Ona mala izdajnička sjena u njegovim očima što odaje tugu i patnju duše koja je zarobljena u vlastitim sjećanjima , i koja ne vidi izlaz iz toga pakla . Koja ne želi  poslati u neki udaljeniji kutak svijesti ono što je prošlo što se više ne da vratiti , koja ga izjeda iznutra pomalo  ali sigurno uništavajući mu život i kažnjavajući ga zbog jedne davne slabosti kad nije imao dovoljno hrabrosti uhvatiti se u koštac sa svojim osjećajima . I dokle god  ne sagleda samoga sebe , dok ne pospremi nered koji je sam napravio u svojoj duši ,ona će biti nesretna i usamljena duša bez ljubavi koja joj je toliko potrebna da bi živjela, da bi hranila njegovo tijelo …da bi on živio .

       Trnci su mi protresli tijelo . ja koja sam cijeli život pokušavala sređivati i pospremati na vrijeme sve dobro i loše u životu . Koja sam kroz život prolazila širom otvorenih očiju  upijajući i skupljajući iskustva , dobra i ona loša , iako i loša opet donesu nešto dobro barem me nauče da ne činim ponovne pogreške . Zamalo sam bila uvučena u provaliju gorčine bez povratka . Ne ja to ne želim , ja želim i dalje biti ona vesela i razigrana , ja želim i dalje hrabro gaziti kroz život sa svim njegovim manama i vrlinama ,,, ja želim i dalje veseliti se suncu , prvom proljetnom cvijetu , prvoj pahulji snijega …..ja želim i dalje živjeti punim plućima ,veseliti se svakom sljedećem danu  .  Da ujutro kad otvorim oči budem sretna jer živim jer postojim .

     Požurila sam kući  dok još uvijek osjećam svoje misli , uzela olovku i papir i napisala mu pismo …..  osjetila sam u našem zadnjem susretu da  su njegove misli bliže mojima ,da i on osjeća da se naša tijela razumiju ,da se dopunjuju, ali ipak .meni to nije dovoljno da bi bila sretna , meni to nije dovoljno da osjetim punoću života i svu njegovu ljepotu . Zato je moje pismo bilo pismo oproštaja .

    

 

.  

 

 

zivotjerijeka @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lip 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.