Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog - siječanj 2009
subota, siječanj 31, 2009

 

                                  Sjena u oku ……..oluja u duši

 

 

 

Kao i uvijek sjele smo se u najudaljeniji dio restorana, da možemo imati sve pod kontrolom. Ana i Maja….dvije moje najdraže prijateljice i naravno ja .

 

   Nas tri još iz školskih dana nerazdvojne i uvijek spremne za napraviti spačku . Zaigrane kao da nam je desetak godina ili čak i manje : nikada se nećemo uozbiljiti , svijet kraj nas prolazi u šarenom balonu , i poput lizalice obojane duginim bojama privlači nas kao magnet .. Sjedimo uz bijelo vino i svakom tko uđe pronalazimo mane , prigovori ne moraju imati temelja , nama sve ima smisla i kad nikome drugom nema .Gledajući i slušajući nas sa strane netko bi pomislio da nismo normalne,  jer toliko cerekanje , glumatanje baš i ne sliči ženama u našim godinama . ali nas to ne dira previše , taj jedan dan što ga provodimo zajedno , ta jedna subota pred veće za nas je pravo bogatstvo .Bijeg od svakodnevice , obaveza i problema , bijeg od stvarnosti koja nam nije svima baš tako sjajna . Taj jedan naš  dan nije nas briga tko što misli o nama , prepuštamo se smijehu i  ne skidamo sretan osmijeh sa lica , U tom našem raspojasanom raspoloženju  oko mi zapne za muškarca što je netom kročio u restoran . Po svemu se vidjelo da je svjestan svoje pojave i svog izgleda , i da ga nije baš previše briga za nikoga osim njega samog . Pravilno držanje , lijepo odjeven , više sportski stil ,traperice su zategnute oko bedara i odaju čovjeka što vodi brigu o svom fizičkom izgledu …fitnes centri  mu nisu nepoznanica. Malo tek diskretno proćelav, lijepih crta lica jedino je nos malo odskakao od tog sklada , ali ne toliko da je odbojan . Cijela njegova pojava plijenila je pogled i ja nisam mogla odlijepiti pogled sa njegove pojave . Postavši svjesna da buljim u njega kao malo dijete kad vidi dragu mu igračku, obli me rumenilo . Praveći se da pratim tijek razgovora okrenem se na drugu stranu i počnem se nekontrolirano smijati  i tek zaprepašten pogled mojih prijateljica upozori me da nešto nije u redu . naravno tema razgovora uopće nije bila smiješna , dapače prije  tužna i za pustit koju suzu .Zbunjena sam se kiselo nasmijala i sve tri smo prasnule u smijeh .Dobro je pomislih nisu ništa zamijetile , ne bi mi bilo ugodno  da su shvatile o čemu se radi a njihovim peckanjima ne bi bilo kraja .

   

zivotjerijeka @ 03:55 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 29, 2009

LJETNA AVANTURA

 

Danas sam se sjetila jedno lijepog događaja prošlo ljeto , često odlazimo čamcem do okolnih otoka na kupanje . Nekako ne volim gužve na plažama pa svaku priliku da se ode van mjesta  objeručke prihvaćam . Tako je bilo i taj dan , odlučili da odemo sa djecom na Babac predivan otočić prepun zelenila i kristalno čistog mora . bilo nas je dosta , sve tri kćeri i još  zetovi i budući zetovi ,  komotno za dvije ture odvesti , tako sa prvom turom odem ja ,pošto svaki puta tamo ostanemo i na večeri ,,   da nas najavim , da ne ostanemo bez jela ,jer navala je uvijek ,dolaze gosti sa svih strana jahtama , jedrilicama . Iskrcavši se moji su isti tren skočili u more ,ali ja sam krenula u obilazak . Najveći gušt mi je šetati obalom i istraživati , skakati po stijenama ne bi li pronašla koji neobičan kamen ili koji komad drveta . Bilo je dosta gostiju , i pasalo mi je malo se maknuti , iako otok nije naseljen , ljeti je prava oaza .

    Skroz na kraju otoka  primijetih neko komešanje u plićaku , kako me i inače sve interesira uputim se tamo , izdaleka mi je izgledalo kao da se neka velika riba nasukala pa se bacaka u moru . Nevjerojatno sam se iznenadila vidjevši strašan prizor  , dva ogromna galeba zapletena u udice i  borila su se za život . Prvi tren sam ostala osupnuta prizorom , jedan drugoga su napadali , grizli , valjda misleći da je onaj drugi kriv što se ne mogu osloboditi .  Srce mi je zastalo , nisam se mogla pomaknuti ,bili su ogromni , zapravo prvi puta vidim galebe iz te blizine , nisam znala što bi  a nisam ni bila obučena za borbu sa njima . Oni onako veliki i još k tome uplašeni  , a ja u kupaćem kostimu sa maramom  oko bokova….   nije mi baš neka zaštita , ali ipak je prevladao razum u meni i pošla sam prema njima , lagano da ih ne uplašim još više, pokušavala sam oboje zajedno obgrliti i nekako smiriti . Počeli su me napadati kljun mi je zagrebao kožu na nekoliko mjesta ali ja i dalje ne popuštam .. iako ne znam što bi

 ne odustajem . Sreća primijetila su me dva dječaka iz daljine i dotrčala radoznalo da vide što se dešava , zastali su uplašeno  vidjevši me u borbi sa pticama , tko zna što su mislili ,povičem im da dođu i svati  da me ne razumiju ,ajme a ja totalni neznalica stranih  jezika  .  U toj želji da pomognem galebima počela sam ima pantomimom objašnjavati da dođu i uhvate mi jednoga  da ih lakše savladamo . Ma dječaci su bili legenda , odmah su me shvatili tako smo zajedno odnijeli galebe do restorana . Tamo vidjevši nas svi su poletjeli prema nama , stolovi se u sekunda ispraznili a oko nas gomila . Tata od dječaka brže je donio kliješta i nas četvero se ulovili u koštac sa udicama , bila je to borba… udice su bile isprepletene žicom oko nogu i krila i nakon skoro pola sata prvi galeb je bio slobodan . Sva sretna obujmila sam ga oko krila , podigla prema nebu i lagano zamahnula , pustila ga a on…. poletio prema nebu , srce mi je zaigralo od sreće , bila sam ponosna , oduševljena .Drugog galeba su dječaci vidjevši mene isto tako pustili ,no on je izgleda bio malo više ranjen na krilu ,jer njegov je let trajao koji  tren prije nego se spustio na kamen . Dječaci su bili toliko sretni , osmjeh im nije silazio sa lica , tata ih je grlio , meni pružio ruku da mi čestita i naravno nisam ga ništa razumjela ali i nije važno , znam da mi je htio zahvaliti ….. Sad kad god vidim galeba visoko na nebu zapitam se dali je to jedan od mojih galeba , i u mislima mu pošaljem pozdrav ……..

zivotjerijeka @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 27, 2009

                                  MOJE

 

Dok  milujem te , dok osjećam tvoju kožu

Dok mi prsti prolaze kroz tvoju  mokru kosu ,

Dok ti koža bridi od mojih  poljubaca,

Dok  treperiš  i srce ti ludo kuca .

 

Znam da još mogu ja ,

Znam da još želim ja

 

Dok me  tvoj pogled traži i luta prema mome ,

Dok  se zjenice šire i tonu u plavetnilu

Dok te moj miris  dovodi do ludila

Dok su noći pune pritajene strasti .

 

Znam da još mogu ja ,

Znam da još želim ja

 

Dok  treperim pod tvojim poljupcima

Dok mi srce zakuca snažno

Znam mi smo cjelina , mi smo jedno .

Dok nam se tijela tope u besanim noćima

Dok me dovodiš do vrhunca strasti ,

zivotjerijeka @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 26, 2009

                                 JEDNA PRIĆA

                            ……………………

 

Dan je bio užasan , počeo je već rano sa problemima  i već sam pomalo kipjela  i samo čekala žrtvu na kome bi se istresla.    Mrzim kad me tako od ranog jutra drži  i ne popušta nervoza , nije pomogla ni dobra turska kava , ni tuširanje u vrućoj vodi . Na brzinu sam se spremila i izletjela iz kuće misleći možda me prođe na svježem zraku . Da svježi zrak možeš misliti , magluština kao mlijeko ne vidi se prst pred nosom..Još sam malo ostala razmišljati u autu  , dal krenuti ili se ponovno uvući u krevet i cijeli dan ne izaći iz sigurnosti moga jorgana . Ipak savjest je učinila svoje , moram obaveze čekaju  upalim automobil i krenem . Do grada uz dobru muziku došla sam na svoje , čak i pjevušila pomalo svojim promuklim glasom. 

     Ušavši u robni centar  gužva me dotukla  na brzinu sam pokupovala što sam namjeravala i izletjela  van .. Još da sam uspjela izbjeći staru susjedu iz zgrade gdje smo prije živjeli , bilo bi milina , ali kažu kad te krene drži te …. Tko izmisli te blesave poslovice ,  nažalost istinite , slijedilo je masiranje prema vječnoj shemi ,, pa kako si kako djeca , jeli se koja udala , imaš li unučadi , a onda pohvale o njezinoj ljubimici , koja je morala jesti na stepenicama u haustoru  kao mala i derala se da je cijela zgrada čuje , i zbog nje su stepenice vječno bile ljepljive i zamazane , koju je sa mojom pojavom plašila ako nije htjela jesti ,,, a sad je postala prava dama , završila škole i, i, i, jao  ne mogu više , na brzinu joj se izvinem i odjurim kao da me sto vragova goni .

    Ajme,,, konačno  sama …., e sad bi mi pasala jedna dobra kavica , u miru onako sama , krenem ka kafiću preko ulice već zamišljajući   miris kave, kad odjednom gubim tlo pod nogama , stotinkom sekunde sam lebdjela u zraku dok sam opet uspjela osjetiti tvrdo tlo pod nogama , predahnula sam ,  dobro nisam pala nisam se slomila , ali što je to ????? Kako sam mokra do struka , od čega ???? Pogled mi krene prema nogama , usput sam ošinula prolaznike pogledom , koji su buljili u mene i sakrivali smijeh ne bi li izgledali zabrinuto , shvatila sam zašto se smijulje vidjevši sebe do struka u rupi uz cestu !!!!

   Zemljo otvori se pomislila sam , kud gledati od srama , normalno nisam vidjela traku i upala u tek iskopanu rupu punu vode ,e dakle to mogu samo ja .





zivotjerijeka @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2009
Nemam običaj stavljati na blog tuđe stvari , ali ova pisma me svaki puta baca u neko posebno raspoloženje ,,,toliko me dira u srce .


Ka uvenija cvit...... što je isprid tebe život prosuja
poželija san ti bit... samo da bi.. kraj tvojeg tila usnija
a kada  zaspem ti ja ... škerac u kostima me odma probudi
i više neda mi sna ..pa me tira ...da mislin o tebi.

Iz moje duše ...sad izvadi trnje ... jel ja ...po njemu hodati nemogu
nisam dostojan .. tvojeg imena na mojim usnama.

A  kada zaspem ti ja... škerac u kostima me odma probudi
i više neda mi sna ...pa me tira da mislim o tebi
 
Iz moje duše ... sad izvadi trnje ... jel ja ...po njemu hodati ne mogu
nisam dostojan.. tvojeg imena  na mojim usnama.

A  mislili  smo ...da je ova ljubav jedna jedina
da niko neće provati ...to prominiti
al sada vidim da u draču gustu mi smo upali
i niko nemože nam pomoći.

Iz moje duše...sad izvadi trnje..jel ja ...po njemu hodati nemogu
nisam dostojan...tvojeg imena na mojim usnama...........


IVICA   SIKIRIĆ -ICO

zivotjerijeka @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Nedugo sam čula jednu istinitu uzrečicu , ma sve su one istinite . Ponekad mi se čini da su ljudi nekad bili puno  pametniji od nas danas , i nikako to nemogu samoj sebi protumačiti , Nisu imali ništa opipljivoga , orijentirali se po zvijezdama i mahovini , određivali vrijeme isto po zvijezdama i mirisu zraka , mjerili koracima , laktovima , i usprkost tome stvarali uzrečice i poslovice koje i danas mi koristimo uz svu naprednu tehnologiju . Čak mi se čini da nisam davno čula neku novu poslovicu   , iz ovog našeg doba ,  sada sročenu ., prema sadašnjim događanjima , al  dobro o tome nisam sad htjela , ajmo mi na uzrečicu
  >>>>>Kaže ovako --- kad si na vodečem mjestu imaš jako puno prijatelja , i svi oni stoje u redu za uvuć ti se u guzicu ,,,,,,,,Kad padneš sa tog trona  svi oni čekaju u redu pred nekom drugom guzicom >>>>>>>Kako pronaći pravog prijatelja , istinskog , koji neće trčati za svakom guzicom ...........Dal nam uopće i treba prijatelj u životu , koje nam koristi od nekog takvog prijateljstva kad se večina raspline ko balon od sapunice , zašto se uopće i truditi u tom pronalaženju ,zar si nismo dovoljni sami sebi ,,,zar nismo mi najbolji u svermu ,,,zar nisu najbolji prijatelji uvijek prvi zavidni ako ti je dobro ,, zar te ne moli prvo najbolji prijatelj da mu posudiš novac , kao upao je trenutaćno u krizu ,samo na par dana ,a to se pretvori u mjesece godine , vječnost , zar ti neće prvo najbolji prijatelj ako mu se ukaže prilika podmetnuti kajlu , uzeti tvoje radno mjesto ,  ubijati se od posla da bi imao barem malo bolju kuću od tebe ,,,, bolji auto , bogatije ljetovanje , zimovanje ,gurao ti svoje slike sa tih odmora pod nos ne videći da te to nervira . Davno jako davno , neznam dal tko još to i pamti , bilo je prijatelja jako malo , mogao si ih nabrojati na prste jedne ruke , nije ih bilo na svakom ćošku kao danas , ali sa tim prijateljima si živio ,,  pekao kestene na dvorištu pio loši mošt i jabukovaču , sa po sendvićem po glavi išao na cjelodnevni izlet negdje uz neki potok , riječicu , na Sljeme . Sa tim prijateljima si zajedno plakao i veselio se malim stvarima . Ti prijatelji su uvijek bili tu kada su ti bili potrebni ... gdje su ti prijatelji danas , zar se tako lako izgubiti u vrevi velegrada ..............
zivotjerijeka @ 01:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 22, 2009
Uvijek iza blagdana ovaj prvi mjesec je preispitivanje svojih postupaka , poteza i odluka u prošloj godini , Čitam pomalo po drugim blogovima i većinom  su to opterećenja momentalnom situacijom u zemlji , plin , participacije i slićno . Jako malen broj Vas je sagledao svoj život , život svojih najbližih  kao i situacije u kojima je možda mogao drugačije postupiti , u kojima bi sa drugačijom odlukom možda bolje prošao . Koliko nas je zadovoljno sa prošlom godinom , dali smo očekivali više i bolje u životu nego što nas je dopalo .
       Sagledavši sebe i svoju obitelj , financijski ova je godina bila fantastična , ali zar je zaista sve u novcu i materijalnim stvarima . Ja nekako nemogu vagu prebaciti na ni jednu stranu ,ostala mi je u ravnini . Koliko got se trudila da pronađem pokoji detalj da ona prevagne ,nikako neće  stoji u ravnini . Što je to toliko uzdrmalo nas kao cjelinu da nemogu naći razlog da veselo potvrdim ,da ova godina mi je bila odlićna . Počela sam analizirati od sitnica , detalja koji su prethodili velikim stvarima .
   Mi smo inaće velika obitelj , tri kćeri i ja i suprug , i cijeli sam se život ubijala od posla da bi ta naša djeca imala ono osnovno . Nikada nismo težili vrhu , uvijek je to bila jedna dobra sredina , iako je jako puno truda trebalo uložiti da bi opstali u ovom surovom svijetu .Posvetivši život njihovom usmjeravanju i školovanju , nastojala sam da ih zaštitim od svih poroka što opsjeda mlade ljude i uspjela sam od njih stvoriti divne mlade žene .Razmišljaju svojom glavom , odlučuju o svojim postupcima i spremne su prihvatiti i poraz i svoje krive procjene , nisu podložne tuđim odlukama ,ukratko zrele mlade žene . Udavši se u dalmaciju , i došavši iz velikog grada , za mene je bilo najteže prilagoditi se mentalitetu ljudi koji su daleko drugačiji od sredine u kojoj sam odgojena . Nažalost i nakon trideset godina još uvijek  se nisam prilagodila  i upravo zbog toga težila sam da svojim kćerima omogučim da se maknu iz te sredine . Malo pomalo moj se plan ostvarivao , prvo je pošla najstarija u zagreb na fakultet , ali imala sam ja još dvije i nisam to primječivala kao gubitak . Kasnije je otišla i srednja , opet isto bilo je malo pusto ali opet imala sam najmlađu koja je od prvog dana rođenja bila dijete kojem je trebalo jako puno pažnje  tako da i dalje sam imala pune ruke posla . Čak mi se na dane činilo da više imam posla sa tom jednom , nego prije kada ih je bilo tri .
  Ali lani je otišla i treća , na doškolovanje par mjeseci ,nisam se brinula nije ona bila tip za veliki grad , već više seljačko dijete , volila je ona to naše selo više nego svjetla velegrada   i vjerovala sam kako će ona doči nazad prije nego krene gore . Ali i ona je ipak ostala , i tek tada kad sam počela sama sjediti u dnevnom boravku i buljiti u televiziju , i kad nisam imala sa kim se svađati koji program se gleda , ma imamo mi televizije u svakoj sobi , ali ona u dnevnome je svakom zapinjala za oči , kad je ručak koji sam skuhala u istoj količini za nas dvoje kao i kad nas je bilo petero . Kad su zidovi počeli odzvanjati na i mali zvuk , svatila da mi je kuća prazna . Ta činjenica me opalila kao mokra krpa posred lica , znam da sam tome težila , i znam da je njima gore super i da ne žale što su pošle , ali meni stoji kamen u srcu . Meni one fale kao da ostajem bez zraka , svakodnevno ih zivkam na telefone samo da im čujem glas , kad me pukne spakujem si torbu ,na autobus i do njih , da ih obiđem popričam i nahranim svoju osiromašenu dušu , jel ja kao da sam pokradena , otet mi je moj najdragocijeniji dio . Dolaze i one često dole , zalete se i samo na vikend , ali nije to to , to nije ona ista zajednica koja se u svakoj sitnici razilazila mišljenjima , kojoj je za svaku odluku prethodila žućna rasprava dok se ne donese neka odluka . Sada je to više malih zajednica koje se samo prilagođavaju jedna drugoj ,to više nije jedna cjelina . Često se ulovim kako se vrtim po kući ulazeći iz sobe u sobu bez nekog posebnog cilja ,prazno je sve mi je prazno .Znam i da nesmijem biti sebična , i da one imaju pravo na svoj život ,ali ja još nisam bila spremna na to ,,,,,,,
zivotjerijeka @ 01:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 14, 2009
  1.                                                    
                 
Odlaziš sada dok sunce izranja,
iz mora dalekog gdje vali su sneni
gdje more sa nebom  u jedno se spaja
stvarajuć zrake ka nebu što stremu.

Postelja naša još topla od snova,
od naših tijela , od dodira tvojih
od strasti što tijela spoji u trenu
od vatre što planu svom snagom svojom. 

Volim te dušo i voljet ću vječno ,
iako sada srce mi plače
dao si meni svu ljubav svijeta
poveo mene stazama sreće.

Ljubavi moja ti odlaziš sada,
gledam tvoj odraz u buđenju zore
plakat ću tiho da nečuje nitko
da ne vidiš suze što za tobom teku.

I prvoga dana kad pogled ti sretoh,
znala sam tada da trajat će kratko
da lanci što stežu zapešća naša
čvrsti su jaki , ne lome se lako

V. S.                                                                                                                                                                                                                
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  
                                                                                                                 
                                                                                                                 

                                                                                                                    
                                                                                                                    
                                                                                                                         
                                                                                                                   

                                                                                                                           
                                                                                                                       
                                                                                                                                 
                                                                                                                            

                                                                                                                                
                                                                                                                                 
                                                                                                                               
                                                                                                                               

                                                                                                                                 
                                                                                                                              
                                                                                                                          
                                                                                                                          

                                                        

zivotjerijeka @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009
  Stojim na dovratku , pogledom lutam prema pučini .Nevidim mora nego mali komadić koji se skromno nazire između krovova kuća, al nije ni važno  i taj mali komadić vode modre duboke što se stapa sa zelenilom otočića što izranjaju poput kapica iz mora , čini me sretnom .Mir koji osjećam poseban je , bezvremenski , Mislima lutam daleko , sve do horizonta gdje sunce tone u more , njegove zrake utapaju se i šire morskom površinom poput krakova neke divovske hobotnice  a njihova toplina , njihova snaga mijenja boju mora koja postaje poput krvi crvena , pa naranđasta i na krajevima žuta  , sve više se približavajući samom središtu i polako nestaje u modrim dubinama .I moje misli tonu duboko prema dnu , prema mrtvilu i tami , prema sitnom pijesku koji poput najmekšeg kreveta čeka samo mene . Da me utješi , da me zagrli , da me zaštiti od svih nevolja ovoga okrutnog svijeta . Da me pokrije svojim sitnim biserima , da me morske struje ljujaju dok ne utonem u san , san bez povratka . Milioni sitnih planktona svijetle poput zvijezdica plešući uspavanku samo za mene , jure , padaju pa se ponovno dižu , skupljaju se u jato zatim poput najljepšeg vatrometa pojure svaki na svoju stranu , tonem u san , lagano i smireno . Ali jedna jedina zraka sunca probila se do samoga dna  milujući mi obraze povukla me jako ,snažno ,silovito prema suncu ,prema svjetlosti ,prema životu .



zivotjerijeka @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 6, 2009
            Dragi moji blogeri , najviše ovi što ostave trag na mom blogu .... častitam vam blagdan Tri Kralja .   Ali ne zato što je to crkveni blagdan , već zato što je to konaćno posljednji dan ...PREJEDANJA ,  IZLEŽAVANJA , I DOSAĐIVANJA . Konaćno  možemo krenuti dalje , uh  više mi je dosta  tog blagdanskog  jela i dosađivanja , cijeli dan se potezati od kauća do stola , svratiti do kupatila pa opet iznova , do  besvijesti buljiti u televiziju ili komp ,  ili jednostavno u plafon .  Hoću van , hoću opet osjetiti onu jutarnju vrevu  koja nas uvijek ljuti i dovodi do ludila . Hoću se gurati po ulici da čim prije dođem na posao , nervirati se kad dugo čekam da mi se upali zeleno na semaforu ,,,,,,,,,, hoću  živjeti !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
                  Da dragi moji ,dok radimo ,dok se veselimo ,dok se ljutimo ,ma dok hodamo .živimo ,,, zato idemo dalje kroz život i ususret životu   









zivotjerijeka @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 5, 2009
      Sjećam se prvih početaka  naše slavne televizije , bila sam klinka od nekih sedam godina kad je tata kupio televizor. Bože kojega veselja , cijela ulica je dotada imala samo jedan , a  mi ponosni što smo si to mogli priuštiti. Cijela je ulica dolazila uveće i gledala ,bili smo podijeljeni na starosne skupine ,prvo mi klinci djećje emisije i crtić prije Dnevnika , poslije starci i njihova generacija pogleda  Dnevnik i možda koji dobar film ,naravno sa njima filmove su smjele gledati cure koje su bile srednja škola ,i to ne do kasno .najdalje do deset . Bilo je to kao da ideš u kino ,  svi ti voditelji bili su za nas nešto posebno , bili su nam uzor sa svojim manirama i finim i uglađenim ponašanjem . Pjevaći i pjevačice , domači glumci i glumice , primabalerine ,sportašice i sportaši , svi oni su bili lijepo odgojeni , pristojni i čak i inteligentni . U svakom  susretu sa kamerama i novinarima pokušavali su  se dokazati , da zaslužuju pažnju medija i nas gledalaca . Nije bilo skandala , ma vjerojatno ih je bilo , samo što je televizija bila iznad svega toga , nije se sa time hranila . Imala je svoj stav i čistoću koja je danas jako upitna .
          Sinoć gledam >> Red Carpet >> .....godišnji presjek Hrvatske gluposti .  Nisam znala dali bi se smijala ili bi gorko zaplakala nad našim slavnim  zvjezdicama . Zapitala sam se dali te naše ajmo reći zvjezdice pogledaju te emisije u kojima su bez blesimetra i tuđih rečenica koje im se stavljaju u usta .  Dali su svjesne svojih gluposti i jadnih i  priglupih izjava !!!!!!!!!!! Zar je danas dovoljno da budeš glup i  spreman za psihijatriju da bi došao na televiziju , gledala sam i nisam mogla doći sebi koliko je jadnih duša , nepismenih i bolesnih na vrhu našeg  zvjezdanog tepiha . Zar više nema pametnih i normalnih .po tome mogli bi malo prošetati i do psihijatrija ,mislim da bi tamo dobili više suvislih i normalnih rečenica .
       Što nas čeka sutra ,,,za deset dvadeset godina .........kakve će onda izgledati naše  zvjezdice , kakvim će sjajem bljesnuti ..zar sa napretkom tehnologije neide rame uz rame i umno napredovanje ....ili je danas in biti glup ,lud i bolestan .
zivotjerijeka @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2009
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.