Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog - studeni 2008
četvrtak, studeni 20, 2008

                                                           samo trag u pijesku.....................klik
                                                  
                                                  
                                                 
                                                    Misliš da poznaš, sve moje misli
                                                   kažeš da znadeš ,sve moje želje ,
                                                   da poznaš me dobro , i znaš što mi treba,
                                                  da možeš mi skinut , i zvijezde sa neba .

                                                 Da možeš mi sreću na dlanu podarit ,
                                                 da  ljubav je tvoja ,dovoljno jaka
                                                 da vodi kroz život , bez suza i mraka .
                                                 
                                                 Stazama sreće , ti češ me vodit
                                                 i nikad , al nikad , povrijedit me    nečeš
                                                 tvoja će ljubav , dovoljna biti
                                                 da u meni  ljubav , gori ko baklja

                                                Al ono važno , što meni treba
                                                što mene hrani , i čini sretnom
                                                što budi u meni , svu ljubav svijeta
                                                 što čini me ženom , u noćima sjetnim

                                                  Nemožeš dati , jel i sam to nemaš
                                                  neznaš što čini , ljubavi sretne
                                                  jer duša je tvoja ,prazna i pusta
                                                  u njoj ništa .......dobro ne osta ..........


Danas mi je neki tmuran dan u glavi ,možda i vrime utiće ,neznam .  Ali  dotakla me misao , koliko sam puta u životu , svoju ljubav i iskrene misli i osjećaje podarila krivoj osobi ...koliko sam puta  precijenila neku osobu , i njene osjećaje prema meni . Kažu ljubav je slijepa , u pravu su  ,,, slijepa ko  šišmiš .Al u nju se saplićemo  kao loza  oko panja , lovimo se za nju ko utoplenik ,i ne primjećujemo koliko nas brzo vodi na dno . Mislimo da je dovoljno ako mi dajemo , da će nas to zadovoljiti i ispuniti prazninu u srcu . Jedno vrijeme to i prolazi ......ali ,,onda se srce pobuni i poželi nešto više , nešto jaće , nešto uzvraćeno što se naziva ljubav . Ali umjesto ljubavi nailazi na veliki ponor .....praznina koja  se nemože ispuniti jel nema čime . Srce se ispuni tugom , razočaranjem ,puca napola ,,,, a mi bježimo iz te veze misleći da će  nas vrijeme izliječiti ,da čemo zaboravit , da neće ostati trag .Al trag ostaje , ostaje ožiljak  koji nas prati cijeli život ,koji nas podsjeća na bol  i razočaranje . A ujedno i jača , jel svaka pogreška u životu je jedna velika životna škola , i kad tad podsjeti nas na nešto što nesmijemo ponoviti .
zivotjerijeka @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008

klik

 Koliko srce ima u sebi snage za voljeti , i ponovno voljeti . Koliko ima snage za   gubiti bitke i započeti nove..  Što ga to uvijek iznova diže iz pepela , i tjera u nova  vjerovanja u ljubav . Ljubav je predivan osjećaj ,daje ti sigurnost i vjeru u  mnoge ljepe trenutke ,ali koliko ipak više ima onih  loših , onih što bole i peku , što paraju dušu  i ranjavaju to naše  hrabro srce .  Davno nekad ...dok mi je još svijet izgledao ko jedan veliki šareni balon ,vjerovala sam da me nitko u životu nemože povrijediti ,da u meni ima dovoljno ljubavi za cijeli svijet , i da je ona nepresušna oaza . Danas nakon mnogo godina borbe i  potrage za  ljubavlju ,  i davanja iste u nepreglednim količinama ......................
   Kad  sažmem svoj  život , kad stavim na stol i poslažem sjećanja  sortirana po skupinama .....voljela sam ...i .bila sam voljena ..,svatih da sam zapravo sretna  žena ..  Jel  vjerujem  da sam toliko ljubavi dala dragim osobama ,obitelji ,  mužu ,djeci ,roditeljima ,prijateljima ..Ali i  puno više sam  primila nazad ,,,,svaki moj osmjeh se  na povratku poduplao , ojačao ,dobio je jednu nevjerojatnu snagu ,snagu koja te tjera dalje  ,,,,,,da daješ  i daješ .ali pritom i dobivaš .
  Sve ove godine padanja i ponovnog uzdizanja iz pepela ... borbe za preživljavanje i riješavanje  najveće zadaće jednoj ženi .rađanje i odgajanje djece ,, u toj borbi da ne skrenu sa dobroga puta  ,ne pravoga jel takav ne postoji  .,  Nisam imala vremena a možda ni potrebe da o tome razmišljam ,, bilo je tu i padova ,i uzdizanja, i razočaranja i  lile su se gorke suze i suze radosnice .
       Ali danas .kad sam odgojila svoje djevojčice i kad vidim da su prekrasne mlade djevojke ,kad vidim da su na dobrom putu da postanu i kvalitetne osobe ,. Kad ostanem sama ,  kad nemam sa kime popričati i nasmijati se ,nije to često ali me uhvati sa vremena na vrijeme.....utonem u tmurna razmišljanja .koliko i  kako kvalitetno sam potrošila svoj život ......koliko sam poraza morala otrpjeti ,koliko razočaranja progutati , koliko tužnih noći proplakati ,koliko puta mi je srce htjelo prepući napola i razliti svu gorčinu života ispred mojih nogu ..............I kad srce počne treperiti od svih tih  sjećanja ,,, ko munja što para nebo za oluje prožmu me sva ona lijepa sjećanja ,sva ona uzvračena ljubav , sve one sretne i besane noći ,svi  zagrljaji  svi oni nježni i iskreni poljupci u obraz ......... ali i uzavrele usne .....  sva ona strast koja je gorjela u meni ugašena jednim poljupcem .........  
  Da ja sam sretna žena ,sa puno ožiljaka na mome srcu .ali i sa  neizmjernom ljubavi koju su mi drugi podarili ..............  moji najdraži ,,,,                                            "moje ljubavi ,,hvala vam .                    ..                                                                                                                               ...........klikni "

 


                                  Svaki tvoj cjelov, na tijelu mi osta
                                    ko pečat vječni, što isprat nemogu
                                       još mirišem na tebe
                                                   Svaki tvoj dodir, što žudnju mi budi
                                                       i drhtaje tijela , osjetit još mogu
                                                           još mirišem na tebe
                                                                  Svaki tvoj pogled ,u srcu mi osta
                                                                      i grije mi dušu , dok tijelo me boli
                                                                              još mirišem na tebe
                                                                                  Sva tvoja ljubav,što dao si meni
                                                                                     u noćima strasnim , u noćima gluhim
                                                                                          još mirišem na tebe
                                                                                             I vječno ćeš ostat,na koži što ćuti
                                                                                                  sve one sretne i besane noći
                                                                                                      još mirišem na tebe
                                                                                                                                                                         V.S.







Noć je tamna i olujna, vani vjetar fijuće između grana .Cvili zrakom i stenje ,kao da se obrušava niz hridi .A ja , ja ne primjećujem vjetar , ni polegle grane koje kao da če se ovaj tren slomiti pod naletima vjetra ,ne primjećujem oluju , jel u meni je oluja jača ,veča i snažnija. Borim se sa suzama koje nezaustavljivo teku , nemogu ih zaustavit , nemogu smirit dušu koja puca ,lomi se na dva dijela , stenje pod naletima sjećanja i neumoljivo traži ono izgubljeno .
Kad je nestalo , kad je počelo blijediti , kad je njegova ljubav presahla poput suha lista ,kad me prestao voljeti . Nisam osjetila drhtaj na njegovim usnama , nisam primjetila hladnoću u njegovu pogledu, moje mi srce nije dalo nikakav znak . Vjerovala sam u vječnu ljubav , vjerovala da će  njegove usne vječno paliti iskre u meni , da  našim strasnim noćima nema kraja .Često bih mu,  dok bi šetali gradom samo  vršcima prstiju dotakla njegove , tek toliko da ga osjetim da je tu , pored mene .  On bi me na to pogledao dubokim pogledom koji bi u meni izbrisao svaki otpor , njegove oči prodirale bi kroz kožu  pravo u srce i budile u meni  one toliko slatke drhtaje .
   Darovala sam mu sebe ,,  darovala sam mu svoju ljubav i svoje srce ,,,,,i naivno vjerovala kako je to dovoljno za oboje . Vjerovala kako  zajedno tonemo  u   noćima punim strasti i kako nas ista želja vodi ka vrhuncima naše požude .I sad kad mi se tijelo lomi ,kad mi koža bridi od želje za njegovim dodirima ,kad u srcu tražim mjesto za oprost .Moj svijet se obrušio na mene svom silinom , ostavljajući iza sebe  pustoš ,,,gorčinu i  bol..neizdrživu bol.

                                                                                                                                                                      V. S.
zivotjerijeka @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 3, 2008




    Kažu da mineral  u blizini razbistruje um ..možda mi  ovaj lijepi primjerak pomogne da razumijem sebe i druge . Ovih dana ,,,zbog blagdana   Svih Svetih .... vjerujem mnogima kao i meni  .. sjećanja su lutala u prošlost , i mnogi od nas su se sjetili svojih dragih  osoba koje su napustile ovaj  svijet . Prije tjedan dana sam se prisjetila svojih najmilijih  , da bi drugi dan dobila poziv koji me je dodatno rastužio ,,,,,umra mi je stric ,,,. To me nagnalo na razmišljanje ,misli su lutale prošlošću i  vračale slike koje sam davno  zametnula u neki  najudaljeniji dio svijesti . Teško  je vraćati se u prošlost , jel sa lijepim sječanjima vračaju se i ona  manje lijepa . Sve pogreške koje se učine i davno su zaboravljene , kao i  sve one lijepe i sretne trenutke koji su nam stvarali  privid  zadovoljstva i  mamili osmijeh na usne .Koliko smo svijesni svojih postupaka u životu ,koliko smo svijesni svojih pogrešaka i mana . Lako je  misliti kako smo savršeni i bez pogrešaka  kročimo kroz život ,al ipak to nije u potpunosti  istinito . Sakrivamo se iza svoje savjesti i uljuljkani u svoju  lijepu sliku o sebi , ponekad rušimo sve oko sebe da toga nismo ni svijesni . Malo ko od nas proanalizira u potpunosti svoje postupke , prije negoli ih  ostvari .  Svi mi smo  u večini situacija jako sebični i ne misleći na druge oko sebe stvaramo svoj  svijet , u kojem smo sretni i zadovoljni . Dobro je da postoji taj jedan dan u godini ,,,,kad  bar  malo proradi savjest i  udari te posred čela ,možda čak i  proradi  ono nešto u dubini srca pa postanemo bolji ljudi ,sa više osječaja za  druge oko sebe , sa više ljubavi  ,ali one istinske ,lako je reči .volim te ..ali,,  dali tako i osjećamo ,dali tako i mislimo ,dali je to  riječ iz  dubine srca ili samo površno izrečeno ..........razmislimo...........................
zivotjerijeka @ 07:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.