Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog - veljača 2009
srijeda, veljača 25, 2009
U nedjelju mi je bio rođendan , dosad sam ga uvijek slavila u društvu svoje mnogobrojne familije . Izuzev mojih djevojčica koje su  uvijek uz mene , tu bi se našla cijela uža familija ,nas petnaestak. Ja bi napravila peku , teletinu ili tako nešto , napekla kolaća i svi bi bili sretni , dobro bi se najeli pojeli poslije još kolaća i popili kavu i svak na svoju stranu . Ja bi ostala kraj šporkoga suđa ,, opet sama , rezumirajući taj slavan ručak ,,,, ostajala bi prazna , ispušena poput lopte koja se rasparala na oštar kamen . Uvijek bi se iznova pitala , čemu sve to ......
       Ove godine sam prvi puta napravila rez,  otputovala u Zagreb i okupila sve drage mi forumaše i forumašice  da zajedno proslavimo taj moj i meni tako poseban dan , ipak je i broj bio povelik i okrugao .Nisam mogla bolje napraviti , svi meni dragi ljudi veselili su se samnom od srca , pjevali , plesali ,bili sretni zajedno samnom . Veće je proletjelo kao munja , toliko smijeha i sreće u mojim očima davno nije bilo ,,,  moje je srce bilo prepuno . Sad kad je sve prošlo ja sam  sretna , ispunjena ..... osjetila sam što znači prijatelj .
    Zato hvala vam dragi moji što ste jedan trenutak mog života na zemlji učinili posebnim  i nezaboravnim , ne osječam prazninu , naprotiv puna sam ,,,,prepuna lijepih sjećanja , moje je srce prepuno ,,,,,,,,,,,  hvala vam prijatelji moji.

zivotjerijeka @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2009

  JEDNOM

Jednom kad sunce prestane sjati

Kad miris mog tijela u zaborav ode ,

Kad shvatiš… da sjena mog lika… ne postoji  više .

 

 

Zapali sviću , probudi snove ,

Neka plameni jezik ka nebu poleti  ,

Pronađe mene u poljima cvjetnim

Da samo još jednom  protrčim dugom .

 

 

U svemir rasprši sve naše snove ,

Sve lijepe trenutke što prošli smo skupa

Svu ljubav što stvori magija tijela,

Osmijeh što nekad znao si naći

Pogledom svojim u dnu srca moga .

 

 

A ja ću treperit u sazviježđu orla,

Kao  feniks  što vatrom iznova se budi

Palit ću iskre , osvijetlit ti pute ,

Da vrijeme kad dođe …..možeš me naći.

 

 

Dvije će zvijezde zasjat tad snažno,

Svemir će njima premalen biti,

Jer  ljubav što davno , spoji ih snažno

Sjaji sad snagom beskrajne noći .

 

zivotjerijeka @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 15, 2009

   Ni sam ne zna  kako se vratio kući, cijeli taj put koji mu se činio uzaludan prošao mu kao u nekoj magli . Sa grčem u želucu , sa boli koju nikako ne može odagnati prolazio je kroz život .Nije si mogao oprostiti što joj nije prije prišao , što joj nije rekao koliko je voli , koliko mu je potrebna .  Godine su tekle u tuzi i samo optuživanju, zaposlio se u jednoj velikoj privatnoj firmi na dobro plaćenom položaju, postao je priznati stručnjak u struci i život mu je trebao teći kao po koncu , trebao je biti zadovoljan i sretan ,ali tuga što ga svakodnevno gušila  nije mu dozvoljavala da diše punim plućima . Postao je cinik , vječno tmuran i neinteresantan tip od kojega su se svi sklanjali . Širio je oko sebe neku negativnu energiju , neku oholost koja se rodila u njegovoj provaliji osjećaja . Vječito sam sa svojim mislima prolazio je kroz život ne primjećujući svijet oko sebe , sam za šankom nekog noćnog bara  pokupio bi usput neku naivnu djevojku da bar na trenutak istisne iz sebe svu gorčinu koja ga je uništavala . Da bar na trenutak osjeti da je živ , da diše . Veze na dulji rok nisu dolazile u obzir , bojao se osjećaja  ….. bojao se izgubiti nju , da ne izblijedi iz njegovih misli ,da ne ode u zaborav . U takvom svom bauljanju kroz život i oženio se onako usput , bila je dobra prilika , nije mu bilo važno dali je voli …pa zar je to bitno , on ionako ne može dati više nikome ljubav . Njegovo je srce davno poklonjeno i nema mjesta za novu ljubav .Takav brak mu je odgovarao , nije ugrožavao njegovo ranjeno srce , nije trebao davati … samo je uzimao surovo i beskrupulozno sve oko sebe . Godine su mu donijele i dvoje prekrasne djece , dva anđela koji su pomalo topili led oko njegova srca . Jedina utjeha njegova života ,jedina svjetla zraka sunca , satima bi sjedio u njihovoj sobi i promatrao ih kako spavaju . Znao je da jedino zbog njih živi i diše , da su mu oni poticaj za život , da ujutro ustane i pođe na posao . Posvetio se u potpunosti djeci pokušavajući im pružiti sve što je potrebno . Uživao je u zajedničkim izletima u njihovim rumenim obrazima koji pucaju od smijeha , promatrao ih kako rastu  učio ih prva slova i brojke , živio je sa njima i za njih .

   Nagli zvuk mobitela trgnuo me iz razmišljanja ….. bože pa ja sam noć provela razmišljajući o njemu , na brzinu sam se spremila i pojurila van . Previše negativne energije se stvorilo u meni , moram je izbaciti iz sebe  te pođem u dugu jutarnju šetnju uz more . Jutro je bilo predivno , sjela sam u obližnji kafić i prepustila se milovanju jutarnjih zraka sunca . U mjestu je bilo bučno , stigao je ribarski brod i tisuće galebova sjatilo se oko njega kriješteći i kradući ribu , žene se naguravaju da čim prije obave kupnju , cjenkanje za ribu , vikanje i nadvikivanje …o kako mi to jutros godi ….  Vraća me u život  u normalu , nisam navikla da živim tuđe živote , uvijek sam nastojala prelaziti preko tuđih problema i pokušavati ih prepustiti onima koji ih moraju sami riješiti . On me uvukao… ne znam ni sama kako mu je to uspjelo, u svoj život . Ona mala izdajnička sjena u njegovim očima što odaje tugu i patnju duše koja je zarobljena u vlastitim sjećanjima , i koja ne vidi izlaz iz toga pakla . Koja ne želi  poslati u neki udaljeniji kutak svijesti ono što je prošlo što se više ne da vratiti , koja ga izjeda iznutra pomalo  ali sigurno uništavajući mu život i kažnjavajući ga zbog jedne davne slabosti kad nije imao dovoljno hrabrosti uhvatiti se u koštac sa svojim osjećajima . I dokle god  ne sagleda samoga sebe , dok ne pospremi nered koji je sam napravio u svojoj duši ,ona će biti nesretna i usamljena duša bez ljubavi koja joj je toliko potrebna da bi živjela, da bi hranila njegovo tijelo …da bi on živio .

       Trnci su mi protresli tijelo . ja koja sam cijeli život pokušavala sređivati i pospremati na vrijeme sve dobro i loše u životu . Koja sam kroz život prolazila širom otvorenih očiju  upijajući i skupljajući iskustva , dobra i ona loša , iako i loša opet donesu nešto dobro barem me nauče da ne činim ponovne pogreške . Zamalo sam bila uvučena u provaliju gorčine bez povratka . Ne ja to ne želim , ja želim i dalje biti ona vesela i razigrana , ja želim i dalje hrabro gaziti kroz život sa svim njegovim manama i vrlinama ,,, ja želim i dalje veseliti se suncu , prvom proljetnom cvijetu , prvoj pahulji snijega …..ja želim i dalje živjeti punim plućima ,veseliti se svakom sljedećem danu  .  Da ujutro kad otvorim oči budem sretna jer živim jer postojim .

     Požurila sam kući  dok još uvijek osjećam svoje misli , uzela olovku i papir i napisala mu pismo …..  osjetila sam u našem zadnjem susretu da  su njegove misli bliže mojima ,da i on osjeća da se naša tijela razumiju ,da se dopunjuju, ali ipak .meni to nije dovoljno da bi bila sretna , meni to nije dovoljno da osjetim punoću života i svu njegovu ljepotu . Zato je moje pismo bilo pismo oproštaja .

    

 

.  

 

 

zivotjerijeka @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 14, 2009



Što ljepšega poželjeti , od dvoje zaljubljenih na našem jedinom otoku u obliku srca ,a zamislite taj je otok u mojoj općini . I  svaki puta kad pogledam prema pućini ,vidim ga .  Otok je prelijep baš kao što je i ljubav  prelijepa i čista .,   zato ..... uživajte u ljubavi i budite sretni



zivotjerijeka @ 01:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009

     Prvi puta od kada smo se sreli rastanak je bio sasvim drugačiji , njegova ruka nije htjela ispustiti moju , tijela nam se nisu htjela razdvojiti , a usne su neprestano tražile još pokoji ukradeni poljubac . Znala sam… .probila sam led do njegova srca , sad… barem jednim malim dijelom pripada meni .Kasnije u tišini moje sobe prolazila sam zadnje dane naših susreta , i shvatila onu malu izdajničku sjenu koja se smjestila u njegovim lijepim očima .

  Život mu je još u studentskim danima  bio dosta težak , morao se sam školovati i raditi svašta da bi izdržao do kraja , bio je uporan i tvrdoglave naravi  nije trpio poraz i predaju .

Život mu se svodio na rad i učenje i nije bilo mjesta za zabavu i rastrošan studentski život .

U svoj toj utrci za znanjem oko mu zapelo za lijepu studenticu , često su se sretali na fakultetu i on bi samo krajičkom oka upijao njen lik ne usuđujući se prići joj

 Znao je da ako joj priđe i počnu se upoznavati , neće imati više toliko vremena kao sada i da dovodi u pitanje rokove koje si je zacrtao u životu i koji su mu jako važni  Tada je mislio ima vremena pred kraj fakulteta će joj priči i  podariti joj svu svoju ljubav na dlanu  Ali vrijeme je radilo protiv njega , i uvijek se našao neki novi razlog i spriječio njihovo upoznavanje . Jednog dana nije je sreo , ni sljedećeg , prošla je i sedmica i dvije nje  nigdje .. Stajao bi satima  na stepeništu očekujući njen lagani hod , očekujući njen smijeh još iza ugla , uzalud . propustio je nekoliko ispita   jednostavno se nije mogao usredotočiti na učenje , stalno mu je bila pred očima njena slika . Raspitivao se kod kolegica sa kojima ju je viđao ali i one nisu ništa znale osim da je došla iz Njemačke želeći u Hrvatskoj , zemlji svojih roditelja završiti fakultet , za praznike je pošla kod roditelja i od tada je nema , nije se vratila , u njihovu sobu je došla druga djevojka  i tu je prići kraj .

  Njega je to pogodilo ravno u srce  ni sam nije znao kako je došao do stana i strovalio se na krevet , danima je buljio u plafon tražeći njen lik na bijelim zidovima. Tjedni su prolazili , a on zapadao u sve veći ponor , činilo mu se da umire teško i polako  jer bez nje ništa nema smisla , sve je uzalud .. Godina mu je prolazila u mukotrpnom učenju , sa velikim zaostacima jedva ju je priveo kraju , samo njegov jasan cilj ga je tjerao naprijed . Kad završi , zaposli se i malo stasa potražit će je pa makar na kraj svijeta , nije važno , mora je naći  bez nje sve ovo nema nikakvog smisla , njegov je život prazan . Svaki dan kada bi lijegao u postelju prisjećao se njenog pogleda , osmijeha , ne smije zaboraviti  , mora mu ostati u sjećanju . Ubrzo nakon završetka fakulteta , sudbina mu je podarila nadu , ogromnu nadu . Fakultet je slao mlade studente na seminar u Njemačku  , uspio se ugurati u grupu koja je odabrana ….bože nitko sretniji od njega .  ni sam ne zna kako je nabavio adresu  čak i nije daleko od grada kuda idu , nekih dvadesetak kilometara . Same pripreme i odlazak mu je bio kao u nekoj magli , sjeća se da se jednog lijepog sunčanog dana pojavio na vratima njenih roditelja , pozvonio , vrata se otvoriše  i na njegov upit o njoj njena majka ga uvede u kuću . Još sa vrata ga upita što joj je on i zbog čega je došao , iz njega poleti bujica riječi pokušavajući njenoj majci objasniti njegovu želju da je pronađe , ponovno je prolazio pakao shvativši da se nije vratila u Hrvatsku Riječi su letjele iz njega poput vulkana , nitko ga nije mogao zaustaviti , njena majka samo je kimala glavom puštajući ga da istrese iz sebe sve što ga je gušilo . konačno upita gdje je sada ……….minute poslije bile su duge , buljio je u njenu majku  želeći čim prije saznati  njeno boravište , ona se ustane suznih očiju priđe komodi što se oslanjala na zid preko puta gdje su sjedili ,  potraživši nešto po ladicama dade mu sliku .

   Uzme je pomislivši .bože da se nije udala , što ću sada , baci pogled na sliku i šok koji je doživio slomi ga u sekundi . Drhtavim prstima je prolazio preko slike ne vjerujući svojim očima , prateći obrise nadgrobnog spomenika , prolazeći preko njenoga imena i prezimena . Potpuno slomljen slušao je njenu majku koja mu je pokušala objasniti nesreću u kojoj je poginula , još ne vjerujući da je to istina , da je to moguće .

    

 

.  

 

 

zivotjerijeka @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 10, 2009
   Malo ću vas odmoriti od sljedećih nastavaka moje priće , ali zapravo ovo bi mogao biti i predgovor koji nisam napisala , ali u toku stvaranja moje priće sam mi se nametnuo .Naime pišući priču i dajući vam je na čitanje nailazila sam na vaša  različita  razmišljanja . Dosta vas je povezalo tu priću sa istinitim doživljajem , što i nije daleko od istine , ali ne u kompletnom sadržaju .  Normalno da žena ili muškarac u svom životu doživi takve trenutke i želim vam zapravo svima da ih osjetite . Zapravo mnogi od nas nisu nikada u životu osjetili pravu ljubav ili pravi seksualni užitak i takvi ljudi su zakinuti za jedno veliko i lijepo sjećanje . Zakinuti su za najlijepši dio neke veze ili  čak svoga života . Odgajani smo da o takvim stvarima ne raspravljamo , a kamoli da ih iznosimo van okvira spavaće sobe . Od malena nas se uči da je to nešto ružno i besramno , ali zar nam nije bog dao te sposobnosti .....da volimo  i budemo voljeni u svim oblicima te rijeći . Pa zašto se stidjeti ili čak smatrati obilježen u društvu ako živimo taj svoj život punim plučima , zašto glumimo neko savršenstvo kad je upravo suprotno ,onaj ko nemože voljeti i davati tu svoju ljubav odabranoj osobi upravo on je uskraćen i nepotpun ,,,,on je nesavršen iako je  stavljen na pijedestal kao primjer svima nama . Tako da se mi ponekad i stidimo svojih osjećaja i postupaka iako nebi trebali , jel ljubav u kojem god obliku bila .nešto je najljepše što čovjek u životu može doživjeti . Koliko vam se puta u životu desilo ,da ste se bojali povjeriti dobroj prijateljici ,jel ste se bojali njene reakcije ,jel ona nije takva ,ona je savršena ,oličenje poštenja i čistoće ,,  Ne dragi moji ,ona ili je jadno prazna i životari kroz život hraneći se tuđim životima , ili jako dobro skriva svoje pravo lice . Zato ne zamarajte se kroz život lažnim moralom , ne uskraćujte si ni jedan trenutak u kojem možete dosegnuti svemir ,,, ne ustručavajte se darovati nekome svoju strast i ljubav , pa makar i samo nakratko . Sve vas to ispunjava i čini vas sretnom osobom , čini vas posebnim ...........čini vas čovjekom sa svim njegovim manama i vrlinama


zivotjerijeka @ 03:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009

    Ja ne bi bila ja da malo ne kasnim , uvijek sam voljela stvarati laganu napetost i nervozu u onome tko me čeka , ugodan je to osjećaj za mene budi mi i najsitnije osjećaje i pali maštu .Ulazeći u  restoran odmah ga ugledam , stajao je na recepciji odsutna pogleda  negdje u daljinu , i primijetivši me lagani osmijeh mu ozari lice . Na njemu se vidjelo da je iznenađen mojom pojavom  , oči su mu zaiskrile onim meni poznatim sjajem , pogled mu je prošao cijelom mojom siluetom i vidjelo se da mu odgovara ono što vidi . Približila sam mu se skoro ga dodirujući svojim tijelom , ali samo sekunda tek toliko da ga dodirnem  i sjela kraj njega na barsku stolicu  . Pogledala ga ravno u oči , i ono što vidjeh dopalo mi se ….bilo je tu uz primjesu želje i još ono nešto  mnogo dublje , jače od svakog ponora .  Vragolasto mu se nasmijem dajući mu do znanja da znam što mu radim , i podigavši se lagano na barskoj stolici , približim mu svoje usne koje su gorjele poput ognja . Spustio se sa svoje stolice ne skidajući pogled sa mog lica , snažno me obgrlio svojim rukama oko struka  a njegove usne ponovno zapališe u meni onaj plamen prepun pritajene želje . Večera je bila idealno potrošeno vrijeme za moje očijukanje , izazivala sam ga gestama , smijehom , moje su oči šarale po njegovoj silueti , moje upadice su imale jedan jedini cilj , izazivati ga  buditi u njemu ono nešto čega se boji , od čega bježi . Svaki naš slučajni dodir budio je neke nove osjećaje tijela su nam treperila nekim novim žarom . Što se veće primicala kraju njegov otpor je jenjavao sve više i više  a njegova duša malo pomalo davala mi se na dlanu , poput uvele izmučene ruže , prerano ubrane i ostavljene bez vode . Pričao je o sebi , podastro mi je svoj život ispred nogu , riječi su iz njega izlazile tolikom brzinom da nisam uspjela sve pratiti . Njegov pogled čas veseo i razigran već slijedećeg trena bi utonuo u tamu i jedna sjena zamaglila bi mu pogled , a tuga  toliko duboka i bolna iskrivila bi crte lica odajući patnju i bol koju skriva duboko u sebi , i kao svaki pravi muškarac ne dozvoljava joj da izađe .

     Noć koja nas je primila u svoje okrilje  podarila nam je neizmjerne trenutke strasti . Njegovo tijelo oslobođeno tereta , koje je konačno izbacio iz sebe…  opušteno davalo mi se u potpunosti . Trenuci toliko nabijeni emocijama  , željom …………. Tijela su nam se lomila pod  tolikom gladi koja nas je iz trenutka u trenutak sve više obuzimala , opijajući nas , lomeći naš otpor odvodeći nas do najvećih dubina .  Kao da nam je to posljednji puta, želio je upoznati svaki djelić moga tijela . Osjetiti ga kako treperi , kako mu se predaje , kako se znoji u svakom naletu slatkog uzvišenja .  Svaki mišić na mome tijelu žudio je za njim , davao mu se bezrezervno i potpuno . Taj toliko čekan trenutak da u njegovim očima otkrijem želju , da mi njegov pogled govori sve najljepše što sam željela , da riječi nisu potrebne jer naša tijela govore svoj jezik, govor ljubavi i predaje , a mi smo samo dva tijela koja joj se predaju ,i tonu u slatkom užitku . Mogla bi vječno ostati u tom zagrljaju i osluškivati njegovo srce kako snažnu udara, osjećati njegovu znojnu kožu priljubljenu uz moju i udisati  njegov miris, prepun treperave i slatke potrebe za ispunjenjem .

 

 

zivotjerijeka @ 01:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009

     Ništa kad je tako , najbolje mi izaći malo ,, prošetati rivom.. veće je ionako predivno za šetnju uz more. Na brzinu sam se spremila i izjurila u noć .Hladan morski vjetar pasao je mojim napetim živcima i malo pomalo opuštao me i smirivao poput najbolje masaže . Riva je bila prepuna ljudi , svi su se okupljali u malim grupicama po dvoje troje ,ponegdje i više , pričajući i glasno se smijući  , sjela sam na obližnju klupu i zapalila cigaretu. Povukla sam snažno prvi dim kao da mi o njemu ovisi život ,  mrzila sam što pušim ali nisam bila dovoljno jaka da prekinem , ali hoću  , moram to sam si davno dala u zadatak .Promatrajući tako taj veseli i bezbrižan svijet oko sebe  , mobitel izdajnički zazvoni . Činilo mi se da mi je bilo potrebno cijela vječnost dok sam u mojoj torbi , koja je kao i skoro sve ženske torbe prepuna gluposti , pronašla mobitel ..pogledam poruka , od njega . Brzo je otvorim « Možemo se naći , javi mi «.  Što sad , kako da reagiram , dal da pristanem , u glavi mi nastala panika   ne znam kako i što napraviti , ma  u redu  moram to riješiti a to mi je idealna prilika , barem ću znati na čemu sam  .

        Već izdaleka sam primijetila njegovu lijepu figuru , stajao je naslonjen na svog ljubimca i pogledom lutao negdje daleko , vidjelo se da je mislima negdje drugdje , kad sam mu prišla trgnuo  se kao da me nije očekivao. Lagano sam ga pomilovala po obrazima mojim usnama , za sad dovoljno , ne treba pretjerivati , iako mi je srce vikalo da ga zagrlim i strastveno poljubim razum je prevladao . Satima smo šetali i pričali , ni ja a ni on nismo htjeli zasad ništa više , samo povremeni dodir naših prstiju onako ovlaš kao slučajno  . Upijala sam njegove riječi , promatrala ga i sve više postajala svjesna koliko ga trebam ,ne znam dali je to ljubav ili samo potreba . Dali me zaludilo njegovo puno mlađe tijelo ili je srce taj faktor  koje me dovodi do ludila . Teškom mukom sam skrivala svoj pogled pun želje i žudnje za njim , neprestano sklanjala pogled u daljinu da ne primijeti moj košmar , ponašam se kao neka balavica, pomislim u sebi gutajući ga pogledom . Znam da je to sve nedorečeno i nesigurno , da još uvijek nisam načistu kakvi su njegovi osjećaji prema meni , čak i jednim dijelom me odbio, ali ipak …ja ga trebam , trebam ga kao i vodu koju pijem , kao i hranu koju jedem , kao i zrak koji udišem . Čini mi se da bez njegovih zagrljaja i poljubaca umirem , sušim se kao list bez vode . Tog trena sam odlučila .moram ga zavesti moram ga imati , želim da svati da ljubav što mu ja mogu dati , da je to ona prava ljubav , tako je borit ću se , i koliko god bilo teško moram pobijediti , pa nisam ja kukavica i nikada do sad me nitko nije naveo da posustanem zašto bi sada . Podigla sam lagano pogled prema nebu kao da tražim potvrdan odgovor da pravilno postupam od zvijezda  koje su obasjale nebo.

     Zaspala sam snom pravednika ,donijela sam odluku i to mi je bilo dovoljno da se uljuljkam u snove, barem mi se taj tren to činilo . Tijelo je mislilo drugačije , nemir koji me ubrzo razbudio cijelu noć me prevrtao po krevetu , tek pred zoru izmučena utonem u san .Jutro je došlo brzo , iako sam dobrano produžila , nema veze sretna sam znam što moram , kako odluke u čovjeku izbrišu nesigurnost i nevjericu , nevjerojatno puna sam optimizma i tijelo mi veselo kliče. Pijući kavicu napišem poruku ……plan se počeo odvijati . ubrzo je došao potvrdan odgovor , imam spoj !!!!!!! Brzo se spremivši izađem iz stana , nemam previše vremena , mora sve biti savršeno , bez pogrešaka , želim da ga moja pojava obori s nogu . Dugo sam se dvoumila , ali ipak na kraju odaberem jedan lijepi crveni komplet donjeg rublja , neka bude papreno ako već treba pa makar i posljednji puta .. Frizer , pa pediker , i na kraju zadovoljna svojim izgledom uživam u svojoj ogromnoj kadi  napunjenoj do vrha , mirišljava ulja i lagana svijetlost  svjećica smirili su me potpuno. 

   

zivotjerijeka @ 02:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2009

     Nekoliko dana sam sabirala utiske i prolazila svaki minut našeg susreta ,znala sam da je oženjen , pa što i ja sam udata , to nije prepreka za poneki ukraden zagrljaj , za koji ukraden trenutak sreće . Lomila sam se sa mišlju zašto me ne zove , iščekivala da mi mobitel zazvoni i da vidim da je to on ………ali uzalud  telefon je zvonio ali njegovo ime nije se naziralo . Ipak ja ću biti prva , što ima veze  tko prvi probija led,  napisat ću mu poruku pa što bude , mislim si . Uzmem mobitel u ruke i drhtavim prstima počinjem tipkati tekst … pišem pa opet brišem  nikako se odlučiti što napisati , što bi bilo dovoljno  dobro a da ne ispadnem glupača.. konačno samo par riječi:»  bilo mi je lijepo , voljela bi to ponoviti  pokoji put « stisnem pošalji . Sad je  gotovo , što sam napravila nema povratka ,, tek sad me oblio ledeni znoj , kako sam glupa  kako će on na to reagirati , hoće li me ismijati i pomisliti…. gle budale , ona bi još ……..ili će mu biti drago što se javljam prva? Užas!!! Noge su mi klecale  srce ludo lupalo od straha kako će sve to ispasti , nervozno sam bauljala  po stanu očekujući poruku .  Konačno  zvoni ..potrčala sam do mobitela nervozno otvarajući poruku … čitam … oblije me hladan znoj «Polako nisam siguran u pravilnost našeg postupka , momentalno sam na prekretnici , ne žuri «  gledala sam u poruku  proklinjući trenutak kad sam odlučila prva  se javiti . Koja sam ja budala , mislila sam da je njemu  to nešto značilo, da sam mu zarobila jedan mali kutak srca .Najradije  bi se sad zabila u neki kut stana da me nitko ne vidi da nitko ne čuje srce koje je ludo kucalo , dlanovi se nekontrolirano počeli znojiti . Ne…. ne dolazi u obzir , neću  plakati  nije toga vrijedan , idem van na zrak razbistriti um , očistiti dušu od grča koji me je lomio .

   Vani je bilo ledeno , bura je štipala za obraze ,ali pasalo mi je . Ledeni morski zrak razbistrit će mi mozak i moći ću suvislo razmišljati , moći ću sve postaviti na svoje mjesto i krenuti dalje , moram …..moram ići dalje , ne može me jedna takva poruka obeshrabriti , pa ja sam vječni borac . Ali uzalud misli su mi i dalje lutale prema njemu , njegov lik mi se uvijek iznova pojavljivao pred očima ne dozvoljavajući mi da ga zaboravim . Vrativši se kući  donekle sabrana   i pomalo ljuta na samu sebe , uhvatim mobitel i samo par riječi « Oprosti … neću te više ometati «. Zadovoljna sam pošla pod tuš ……..tako i to sam riješila on je prošlost , trenutak moje slabosti i ništa više . Krenula sam spavati misleći kako je problem riješen , kamen mi je pao sa srca znajući da nakon par dana opet će biti sve po starom . Iz tog razmišljanja me trglo zvono mobitela …..poruka …otvaram je kad «  Oprosti u bedu sam ,nemoj prekinuti pisanje , pišemo se i dalje proći će me ………pusa «  Stojim i buljim u poruku , ne  znam što da mislim????Tko je ovdje lud . dal da odgovorim ili ne , što da napišem .. ne najbolje da to sve prespavam dan je pametniji od noći .Nemirno sam se cijele noći        prevrtala po krevetu pokušavajući zaspati , ali san mi nije dolazio na oči , misli su vrludale i ponovno se vraćale na poruku , na naš susret na njegove oči, nešto mi nije dalo mira .Nešto je treperilo u njegovoj zjenici, ali tada mi to nije bilo važno , nisam tome pridavala pažnju , sad nakon dobroga triježnjenja taj detalj mi je zaokupio pažnju . Prelistavajući svaki detalj našeg burnog susreta , svaki pogled prema njegovim očima tisuću puta sam ponovila u glavi ,slike su se smjenjivale poput nekog starog nijemog filma . Umorna i  dobrano pospana ipak sam zaspala prije nego sam otkrila što me mučilo ,

         Iz dubokog sna me probudilo zvonjenje moga sata , kako sam spavalica i cijeli život kasnim nabavila sam si sat sa cvrkutom ptica , jedini je problem što ja i dalje ne čujem ono u početku  blago i  umilno cvrkutanje ptica već me uvijek iznova  preplaši  onaj zadnji najjači  kreštavi  cvrkut  i umalo  ali svaki puta izbaci iz kreveta .Panika  uvijek je to zadnji čas i uvijek je spremanje na posao  maraton preko stana , do terase pa opet u stan dok  ne izletim kao da  me neko goni  prema stanici kako  bi uspjela uloviti  autobus . Tokom dana nije mi ni padalo na pamet rješavanje zagonetki od prethodnih dana , za to nije bilo vremena . Nakon napornog dana još i kava sa mojim curama ,  to mi nikako ne paše , znala sam da me čeka propitivanje i  pogledavanje , znam da će me pitati za svaki detalj a ja ne želim ni pomišljati na  prethodni vikend a kamoli se prisjećati detalja .  Danas nisam više bila spremna o tome misliti , čak sam i cijeli dan uspjela proći bez i jednog trenutka  primisli o njemu. Ali  bilo je kasno one dvije su već   sto metara od mene  počele mahati i vikati  dozivajući me .kao da ih ja ne vidim ,….kao da je to moguće .Kavica u obližnjem  baru ,,, malo kremšnita , tek toliko da izdržimo do kuće i razgovor se odužio  dva sata . Naravno pošle su kući razočarane , jer ja nisam bila   spremna pričati im detalje i pikanterije koje su one očekivale , željela sam još malo sve zadržati za sebe i  srediti misli .Došavši kući predahnula sam vidjevši poruku na sekretarici ,pomislivši kako mi muž javlja da se vraća sa puta . Dobro pomislih  neću više razbijati  glavu , neću imati prilike spremajući večeru ….ali opet krivo'''  put se produžio na još koji dan  dakle opet sama .

zivotjerijeka @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009

. I prije zadnjeg tona muzike okrenem se da ću krenuti ka svojim prijateljicama koje su  buljile u nas širom otvorenih usta , kad me on ponovno povuče k sebi  ,prisloni usne na moje uho i šapne «odvest ću te ja kući « Nisam se bunila , nisam ni bila svjesna što mi je rekao , samo sam kimala glavom dok se pozdravljao sa mojim prijateljicama govoreći im kako me on vozi kući .

   Tek hladan jesenski zrak  izašavši van me malo  doveo svijesti , malo mi se srce smirilo i počelo normalno kucati , ali ne zadugo , njegova ruka oko moga struka srušila je i posljednju barijeru  . Okrenula sam se naglo prema njemu obuhvatila mu obraze čvrsto  kao da će mi pobjeći  i  spustila svoje usne na njegove ……….groznica me protresla po cijelom tijelu od siline osjećaja , od siline strasti koja je potekla iz tog jednog poljupca . Stisnuo me svom silinom prema sebi  i naša su tijela bila jedno , priljubljena treperila su istim žarom .  Nije me trebao pitati ,nije me trebao moliti moje su mu oči rekle sve . Vožnja do njegova stana je protekla u tišini ,previše napetosti je iskrilo između nas da bi se ijedna riječ prozborila , sve osim nas je bilo suvišno , nepotrebno .Meni je to dalo vremena da ga malo bolje promotrim , da  otkrivam  svaki detalj na njegovu tijelu , oči su mi šarale čas prema licu , čas prema preponama koje su odavale želju , čas prema ramenima , rukama . koji puta bi skrenuo pogled sa ceste i vragolastim osmijehom mi dao do znanja da zna što radim , da vidi iako ne gleda . Nije me bilo briga , nije mi bilo važno  ništa osim mene i njega .

 

Zveket ključa u bravi  lagano dva okreta i bili smo sami , sami u svoj svojoj strasti . Nije čekao već se obrušio na moju bluzu  otkapčao ju je divljački brzo , pokušavajući što više gumbi odjednom otvoriti. Žurilo mu se , njegovo strpljenje je dolazilo kraju , nestrpljivo je želio vidjeti ispod odjeće osjetiti kožu pod prstima .I zadnji gumb je bio savladan bluza je pala i otkrila grudi koje su  budne žudjele za dodirom… poljupcem. Čvrsto me obuhvatio rukama i pali smo preko kreveta ne mareći za ništa osim nas dvoje , pogled mu se zamaglio od navale  osjećaja , njegove ruke lutale su mojim tijelom kao da žele svaki  djelić što prije osjetiti , poljupcima mi je palio kožu stvarao  valove zadovoljstva što su parali  i lomili sve u meni. Željela sam ga što prije , otkopčala  patent na hlačama i lagano rukom potražila ono što me cijelo veće izazivalo, budilo u meni toliku želju i toliku glad . Naša su tijela tonula u provalije strasti i ponovo se penjala do vrhunaca  žudeći za još , i još ……Sati su prolazili  a strast i želja umjesto da jenjava još više raste , glad koja nas je obuzimala nikako da se zadovolji ………

  Konačno  izmoreni do besvijesti klonuli smo jedno pored drugoga ,  hvatajući zrak poput utopljenika . Ležeći tako pored njega osjećala sam njegove drhtaje , koža još uvijek vruća i  orošena znojem caklila  se kao da je posuta prašinom kristala. Lagano sam mu šarala prstima preko prsiju , zadržavala se na sitnim dlačicama , poigravala se njima , podigla se malo da mu nogu pogledati u oči……..prstima mu prelazila preko punih usana , sad tek vidim kako lijepe pune usne ima , pogledi su nam se sreli . Njegov pogled je bio dubok , promatrao me sa laganim vragolastim osmijehom na usnama , samo jedna mala sjena u zjenici odavala je  nešto što tada nisam mogla odgonetnuti , ili nisam htjela vidjeti , ne znam….. bilo mi je prelijepo da bi kvarila sa nekim svojim primislima

  Rastali smo se brzo kako smo se i spojili iza zatvorenih vrata njegova stana ,  izmijenjali brojeve mobitela lagani skoro površan poljubac i  šture  riječi  vidimo se …………

Nastavak slijedi


zivotjerijeka @ 01:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 1, 2009

    Kako je veće primicala kraju  sve više je moj pogled lutao  do nepoznatog muškarca , čak mi se koji puta i učinilo da su nam se pogledi sreli negdje na po puta  između stolova . Sjedio je sam zaokupljen svojom večerom , odsutna pogleda ,samo bi pokoji puta bacio pogled preko sale kao da nešto  ili nekog   očekuje  .Svi moji pokušaji da ne skrećem pogled prema njemu bili su uzaludni , privlačio me kao magnet i sve više je moj pogled lutao  dok ga ne bi  ugledao.  Koncentracija mi je bila  na totalnoj nuli i više nisam imala pojma o čemu su  one dvije  razgovarale i čemu se smijale , samo sam  makinalno kimala glavom i bacila pokoji osmijeh .Muzika je počela svirati neku  laganu ljubavnu pjesmu, zanesena riječima koje su veličale vječnu ljubav zaklopila sam oči i lagano se ljuljala po taktu muzike , tek jaki udarac  ispod rebara trgnuo me toliko da sam poskočila na stolici , i već bila spremna jednu od njih dvije dobrano povući za kose , kad ugledah njih dvije kako se smijulje i pokazuju prema gore . Lagano sam podizala pogled i  srce mi je  odletjelo poput katapultom   izbačeno u pete , što sam više podizala pogled to mi je bilo jasnije tko stoji ispred mene . On ispružene ruke prema meni  sa slatkim osmijehom na licu ………. Bože pa on to mene poziva na ples …..Misli su mi letjele kroz glavu « što ću , što sad , kako reagirati , ne…  ne mogu sad još i plesati … pa ne mogu se ni dići sa stolice , a kamoli  i  plesati «  Taman kad sam htjela  prozboriti kako ja ne plešem , ove  dvije me izguraše sa stolice , mog jedinog utočišta  pravo njemu u zagrljaj . Nema mi druge   sad moram  pa kako bilo ,ne mogu se baš toliko  blamirati i pobjeći  iako mi je  srce treperilo  poput lista na vjetru stisnula  sam zube i krenula ka  podiju osjećajući njegov dah na svom vratu

   Lagano me obuhvatio oko struka  pokušavajući me što više približiti sebi i već sljedeći trenutak bila sam priljubljena uz njegova prsa . Ne znam kako sam uopće mogla plesati jedva sam i disala od tog  tijesnog prostora između nas dvoje . Njegovo srce je otkucavalo u ravnomjernim ritmovima  a imala sam osjećaj da moje lupa poput crkvenog zvona , jako i snažno i da ga svi čuju . Sklopila sam oči i prepustila se taktovima glazbe  opijena  njegovim mirisom koji mi je dražio nosnice.  Svaki slučajan dodir naših tijela u meni je izazivao  buru osjećaja  , njegovi prsti lagano su klizili preko mojih leđa  kao da istražuju svaki centimetar  i palili mi kožu. Prislonio je svoju glavu uz moj obraz ne shvaćajući što mi čini, koliko osjećaja   struji mojim tijelom, koliki je vulkan spreman za erupciju .Sreća što svaka pjesma ima kraj , tako i  ova .





ali nastavak slijedi........................mašta radi svašta





zivotjerijeka @ 03:13 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2009
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.