Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog
četvrtak, siječanj 29, 2009

LJETNA AVANTURA

 

Danas sam se sjetila jedno lijepog događaja prošlo ljeto , često odlazimo čamcem do okolnih otoka na kupanje . Nekako ne volim gužve na plažama pa svaku priliku da se ode van mjesta  objeručke prihvaćam . Tako je bilo i taj dan , odlučili da odemo sa djecom na Babac predivan otočić prepun zelenila i kristalno čistog mora . bilo nas je dosta , sve tri kćeri i još  zetovi i budući zetovi ,  komotno za dvije ture odvesti , tako sa prvom turom odem ja ,pošto svaki puta tamo ostanemo i na večeri ,,   da nas najavim , da ne ostanemo bez jela ,jer navala je uvijek ,dolaze gosti sa svih strana jahtama , jedrilicama . Iskrcavši se moji su isti tren skočili u more ,ali ja sam krenula u obilazak . Najveći gušt mi je šetati obalom i istraživati , skakati po stijenama ne bi li pronašla koji neobičan kamen ili koji komad drveta . Bilo je dosta gostiju , i pasalo mi je malo se maknuti , iako otok nije naseljen , ljeti je prava oaza .

    Skroz na kraju otoka  primijetih neko komešanje u plićaku , kako me i inače sve interesira uputim se tamo , izdaleka mi je izgledalo kao da se neka velika riba nasukala pa se bacaka u moru . Nevjerojatno sam se iznenadila vidjevši strašan prizor  , dva ogromna galeba zapletena u udice i  borila su se za život . Prvi tren sam ostala osupnuta prizorom , jedan drugoga su napadali , grizli , valjda misleći da je onaj drugi kriv što se ne mogu osloboditi .  Srce mi je zastalo , nisam se mogla pomaknuti ,bili su ogromni , zapravo prvi puta vidim galebe iz te blizine , nisam znala što bi  a nisam ni bila obučena za borbu sa njima . Oni onako veliki i još k tome uplašeni  , a ja u kupaćem kostimu sa maramom  oko bokova….   nije mi baš neka zaštita , ali ipak je prevladao razum u meni i pošla sam prema njima , lagano da ih ne uplašim još više, pokušavala sam oboje zajedno obgrliti i nekako smiriti . Počeli su me napadati kljun mi je zagrebao kožu na nekoliko mjesta ali ja i dalje ne popuštam .. iako ne znam što bi

 ne odustajem . Sreća primijetila su me dva dječaka iz daljine i dotrčala radoznalo da vide što se dešava , zastali su uplašeno  vidjevši me u borbi sa pticama , tko zna što su mislili ,povičem im da dođu i svati  da me ne razumiju ,ajme a ja totalni neznalica stranih  jezika  .  U toj želji da pomognem galebima počela sam ima pantomimom objašnjavati da dođu i uhvate mi jednoga  da ih lakše savladamo . Ma dječaci su bili legenda , odmah su me shvatili tako smo zajedno odnijeli galebe do restorana . Tamo vidjevši nas svi su poletjeli prema nama , stolovi se u sekunda ispraznili a oko nas gomila . Tata od dječaka brže je donio kliješta i nas četvero se ulovili u koštac sa udicama , bila je to borba… udice su bile isprepletene žicom oko nogu i krila i nakon skoro pola sata prvi galeb je bio slobodan . Sva sretna obujmila sam ga oko krila , podigla prema nebu i lagano zamahnula , pustila ga a on…. poletio prema nebu , srce mi je zaigralo od sreće , bila sam ponosna , oduševljena .Drugog galeba su dječaci vidjevši mene isto tako pustili ,no on je izgleda bio malo više ranjen na krilu ,jer njegov je let trajao koji  tren prije nego se spustio na kamen . Dječaci su bili toliko sretni , osmjeh im nije silazio sa lica , tata ih je grlio , meni pružio ruku da mi čestita i naravno nisam ga ništa razumjela ali i nije važno , znam da mi je htio zahvaliti ….. Sad kad god vidim galeba visoko na nebu zapitam se dali je to jedan od mojih galeba , i u mislima mu pošaljem pozdrav ……..

zivotjerijeka @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.