Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog
četvrtak, siječanj 22, 2009
Uvijek iza blagdana ovaj prvi mjesec je preispitivanje svojih postupaka , poteza i odluka u prošloj godini , Čitam pomalo po drugim blogovima i većinom  su to opterećenja momentalnom situacijom u zemlji , plin , participacije i slićno . Jako malen broj Vas je sagledao svoj život , život svojih najbližih  kao i situacije u kojima je možda mogao drugačije postupiti , u kojima bi sa drugačijom odlukom možda bolje prošao . Koliko nas je zadovoljno sa prošlom godinom , dali smo očekivali više i bolje u životu nego što nas je dopalo .
       Sagledavši sebe i svoju obitelj , financijski ova je godina bila fantastična , ali zar je zaista sve u novcu i materijalnim stvarima . Ja nekako nemogu vagu prebaciti na ni jednu stranu ,ostala mi je u ravnini . Koliko got se trudila da pronađem pokoji detalj da ona prevagne ,nikako neće  stoji u ravnini . Što je to toliko uzdrmalo nas kao cjelinu da nemogu naći razlog da veselo potvrdim ,da ova godina mi je bila odlićna . Počela sam analizirati od sitnica , detalja koji su prethodili velikim stvarima .
   Mi smo inaće velika obitelj , tri kćeri i ja i suprug , i cijeli sam se život ubijala od posla da bi ta naša djeca imala ono osnovno . Nikada nismo težili vrhu , uvijek je to bila jedna dobra sredina , iako je jako puno truda trebalo uložiti da bi opstali u ovom surovom svijetu .Posvetivši život njihovom usmjeravanju i školovanju , nastojala sam da ih zaštitim od svih poroka što opsjeda mlade ljude i uspjela sam od njih stvoriti divne mlade žene .Razmišljaju svojom glavom , odlučuju o svojim postupcima i spremne su prihvatiti i poraz i svoje krive procjene , nisu podložne tuđim odlukama ,ukratko zrele mlade žene . Udavši se u dalmaciju , i došavši iz velikog grada , za mene je bilo najteže prilagoditi se mentalitetu ljudi koji su daleko drugačiji od sredine u kojoj sam odgojena . Nažalost i nakon trideset godina još uvijek  se nisam prilagodila  i upravo zbog toga težila sam da svojim kćerima omogučim da se maknu iz te sredine . Malo pomalo moj se plan ostvarivao , prvo je pošla najstarija u zagreb na fakultet , ali imala sam ja još dvije i nisam to primječivala kao gubitak . Kasnije je otišla i srednja , opet isto bilo je malo pusto ali opet imala sam najmlađu koja je od prvog dana rođenja bila dijete kojem je trebalo jako puno pažnje  tako da i dalje sam imala pune ruke posla . Čak mi se na dane činilo da više imam posla sa tom jednom , nego prije kada ih je bilo tri .
  Ali lani je otišla i treća , na doškolovanje par mjeseci ,nisam se brinula nije ona bila tip za veliki grad , već više seljačko dijete , volila je ona to naše selo više nego svjetla velegrada   i vjerovala sam kako će ona doči nazad prije nego krene gore . Ali i ona je ipak ostala , i tek tada kad sam počela sama sjediti u dnevnom boravku i buljiti u televiziju , i kad nisam imala sa kim se svađati koji program se gleda , ma imamo mi televizije u svakoj sobi , ali ona u dnevnome je svakom zapinjala za oči , kad je ručak koji sam skuhala u istoj količini za nas dvoje kao i kad nas je bilo petero . Kad su zidovi počeli odzvanjati na i mali zvuk , svatila da mi je kuća prazna . Ta činjenica me opalila kao mokra krpa posred lica , znam da sam tome težila , i znam da je njima gore super i da ne žale što su pošle , ali meni stoji kamen u srcu . Meni one fale kao da ostajem bez zraka , svakodnevno ih zivkam na telefone samo da im čujem glas , kad me pukne spakujem si torbu ,na autobus i do njih , da ih obiđem popričam i nahranim svoju osiromašenu dušu , jel ja kao da sam pokradena , otet mi je moj najdragocijeniji dio . Dolaze i one često dole , zalete se i samo na vikend , ali nije to to , to nije ona ista zajednica koja se u svakoj sitnici razilazila mišljenjima , kojoj je za svaku odluku prethodila žućna rasprava dok se ne donese neka odluka . Sada je to više malih zajednica koje se samo prilagođavaju jedna drugoj ,to više nije jedna cjelina . Često se ulovim kako se vrtim po kući ulazeći iz sobe u sobu bez nekog posebnog cilja ,prazno je sve mi je prazno .Znam i da nesmijem biti sebična , i da one imaju pravo na svoj život ,ali ja još nisam bila spremna na to ,,,,,,,
zivotjerijeka @ 01:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.