Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog
četvrtak, veljača 12, 2009

     Prvi puta od kada smo se sreli rastanak je bio sasvim drugačiji , njegova ruka nije htjela ispustiti moju , tijela nam se nisu htjela razdvojiti , a usne su neprestano tražile još pokoji ukradeni poljubac . Znala sam… .probila sam led do njegova srca , sad… barem jednim malim dijelom pripada meni .Kasnije u tišini moje sobe prolazila sam zadnje dane naših susreta , i shvatila onu malu izdajničku sjenu koja se smjestila u njegovim lijepim očima .

  Život mu je još u studentskim danima  bio dosta težak , morao se sam školovati i raditi svašta da bi izdržao do kraja , bio je uporan i tvrdoglave naravi  nije trpio poraz i predaju .

Život mu se svodio na rad i učenje i nije bilo mjesta za zabavu i rastrošan studentski život .

U svoj toj utrci za znanjem oko mu zapelo za lijepu studenticu , često su se sretali na fakultetu i on bi samo krajičkom oka upijao njen lik ne usuđujući se prići joj

 Znao je da ako joj priđe i počnu se upoznavati , neće imati više toliko vremena kao sada i da dovodi u pitanje rokove koje si je zacrtao u životu i koji su mu jako važni  Tada je mislio ima vremena pred kraj fakulteta će joj priči i  podariti joj svu svoju ljubav na dlanu  Ali vrijeme je radilo protiv njega , i uvijek se našao neki novi razlog i spriječio njihovo upoznavanje . Jednog dana nije je sreo , ni sljedećeg , prošla je i sedmica i dvije nje  nigdje .. Stajao bi satima  na stepeništu očekujući njen lagani hod , očekujući njen smijeh još iza ugla , uzalud . propustio je nekoliko ispita   jednostavno se nije mogao usredotočiti na učenje , stalno mu je bila pred očima njena slika . Raspitivao se kod kolegica sa kojima ju je viđao ali i one nisu ništa znale osim da je došla iz Njemačke želeći u Hrvatskoj , zemlji svojih roditelja završiti fakultet , za praznike je pošla kod roditelja i od tada je nema , nije se vratila , u njihovu sobu je došla druga djevojka  i tu je prići kraj .

  Njega je to pogodilo ravno u srce  ni sam nije znao kako je došao do stana i strovalio se na krevet , danima je buljio u plafon tražeći njen lik na bijelim zidovima. Tjedni su prolazili , a on zapadao u sve veći ponor , činilo mu se da umire teško i polako  jer bez nje ništa nema smisla , sve je uzalud .. Godina mu je prolazila u mukotrpnom učenju , sa velikim zaostacima jedva ju je priveo kraju , samo njegov jasan cilj ga je tjerao naprijed . Kad završi , zaposli se i malo stasa potražit će je pa makar na kraj svijeta , nije važno , mora je naći  bez nje sve ovo nema nikakvog smisla , njegov je život prazan . Svaki dan kada bi lijegao u postelju prisjećao se njenog pogleda , osmijeha , ne smije zaboraviti  , mora mu ostati u sjećanju . Ubrzo nakon završetka fakulteta , sudbina mu je podarila nadu , ogromnu nadu . Fakultet je slao mlade studente na seminar u Njemačku  , uspio se ugurati u grupu koja je odabrana ….bože nitko sretniji od njega .  ni sam ne zna kako je nabavio adresu  čak i nije daleko od grada kuda idu , nekih dvadesetak kilometara . Same pripreme i odlazak mu je bio kao u nekoj magli , sjeća se da se jednog lijepog sunčanog dana pojavio na vratima njenih roditelja , pozvonio , vrata se otvoriše  i na njegov upit o njoj njena majka ga uvede u kuću . Još sa vrata ga upita što joj je on i zbog čega je došao , iz njega poleti bujica riječi pokušavajući njenoj majci objasniti njegovu želju da je pronađe , ponovno je prolazio pakao shvativši da se nije vratila u Hrvatsku Riječi su letjele iz njega poput vulkana , nitko ga nije mogao zaustaviti , njena majka samo je kimala glavom puštajući ga da istrese iz sebe sve što ga je gušilo . konačno upita gdje je sada ……….minute poslije bile su duge , buljio je u njenu majku  želeći čim prije saznati  njeno boravište , ona se ustane suznih očiju priđe komodi što se oslanjala na zid preko puta gdje su sjedili ,  potraživši nešto po ladicama dade mu sliku .

   Uzme je pomislivši .bože da se nije udala , što ću sada , baci pogled na sliku i šok koji je doživio slomi ga u sekundi . Drhtavim prstima je prolazio preko slike ne vjerujući svojim očima , prateći obrise nadgrobnog spomenika , prolazeći preko njenoga imena i prezimena . Potpuno slomljen slušao je njenu majku koja mu je pokušala objasniti nesreću u kojoj je poginula , još ne vjerujući da je to istina , da je to moguće .

    

 

.  

 

 

zivotjerijeka @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.