Moj internet dnevnik
Život je rijeka koja
slike
.
7
7








8
Brojač posjeta
9906
Blog
ponedjeljak, veljača 9, 2009

    Ja ne bi bila ja da malo ne kasnim , uvijek sam voljela stvarati laganu napetost i nervozu u onome tko me čeka , ugodan je to osjećaj za mene budi mi i najsitnije osjećaje i pali maštu .Ulazeći u  restoran odmah ga ugledam , stajao je na recepciji odsutna pogleda  negdje u daljinu , i primijetivši me lagani osmijeh mu ozari lice . Na njemu se vidjelo da je iznenađen mojom pojavom  , oči su mu zaiskrile onim meni poznatim sjajem , pogled mu je prošao cijelom mojom siluetom i vidjelo se da mu odgovara ono što vidi . Približila sam mu se skoro ga dodirujući svojim tijelom , ali samo sekunda tek toliko da ga dodirnem  i sjela kraj njega na barsku stolicu  . Pogledala ga ravno u oči , i ono što vidjeh dopalo mi se ….bilo je tu uz primjesu želje i još ono nešto  mnogo dublje , jače od svakog ponora .  Vragolasto mu se nasmijem dajući mu do znanja da znam što mu radim , i podigavši se lagano na barskoj stolici , približim mu svoje usne koje su gorjele poput ognja . Spustio se sa svoje stolice ne skidajući pogled sa mog lica , snažno me obgrlio svojim rukama oko struka  a njegove usne ponovno zapališe u meni onaj plamen prepun pritajene želje . Večera je bila idealno potrošeno vrijeme za moje očijukanje , izazivala sam ga gestama , smijehom , moje su oči šarale po njegovoj silueti , moje upadice su imale jedan jedini cilj , izazivati ga  buditi u njemu ono nešto čega se boji , od čega bježi . Svaki naš slučajni dodir budio je neke nove osjećaje tijela su nam treperila nekim novim žarom . Što se veće primicala kraju njegov otpor je jenjavao sve više i više  a njegova duša malo pomalo davala mi se na dlanu , poput uvele izmučene ruže , prerano ubrane i ostavljene bez vode . Pričao je o sebi , podastro mi je svoj život ispred nogu , riječi su iz njega izlazile tolikom brzinom da nisam uspjela sve pratiti . Njegov pogled čas veseo i razigran već slijedećeg trena bi utonuo u tamu i jedna sjena zamaglila bi mu pogled , a tuga  toliko duboka i bolna iskrivila bi crte lica odajući patnju i bol koju skriva duboko u sebi , i kao svaki pravi muškarac ne dozvoljava joj da izađe .

     Noć koja nas je primila u svoje okrilje  podarila nam je neizmjerne trenutke strasti . Njegovo tijelo oslobođeno tereta , koje je konačno izbacio iz sebe…  opušteno davalo mi se u potpunosti . Trenuci toliko nabijeni emocijama  , željom …………. Tijela su nam se lomila pod  tolikom gladi koja nas je iz trenutka u trenutak sve više obuzimala , opijajući nas , lomeći naš otpor odvodeći nas do najvećih dubina .  Kao da nam je to posljednji puta, želio je upoznati svaki djelić moga tijela . Osjetiti ga kako treperi , kako mu se predaje , kako se znoji u svakom naletu slatkog uzvišenja .  Svaki mišić na mome tijelu žudio je za njim , davao mu se bezrezervno i potpuno . Taj toliko čekan trenutak da u njegovim očima otkrijem želju , da mi njegov pogled govori sve najljepše što sam željela , da riječi nisu potrebne jer naša tijela govore svoj jezik, govor ljubavi i predaje , a mi smo samo dva tijela koja joj se predaju ,i tonu u slatkom užitku . Mogla bi vječno ostati u tom zagrljaju i osluškivati njegovo srce kako snažnu udara, osjećati njegovu znojnu kožu priljubljenu uz moju i udisati  njegov miris, prepun treperave i slatke potrebe za ispunjenjem .

 

 

zivotjerijeka @ 01:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Dizajn bloga
/
Index.hr
Nema zapisa.